Gejl Haniman je škotska književnica kojoj prvi roman sa ovog posta
(jedini preveden kod nas) bio dobitnik britanske
Costa Book nagrade za debitanski roman u 2017. godini.
Drugu knjigu (trenutnu bez naziva i detaljnije radnje) bi trebala
da objavi ove godine.
Elenor živi u kolotečini kuća posao, veoma nepoverljiva prema
ljudima (iako ona samu sebe jako uverava da je u redu)
i u samotnim trenucima, utapa se u alkohol. Sticajem
okolnosti, polako se upoznaje sa novim
kolegom Rejmondom i rešila izaći iz zone komfora, uz njegovu
pomoć...
Korice jesu ljupke i šarmatne kao i naslov, ali sam sadržaj govori
potpuno drugu priču. Elenor u detinjstvu i
ranoj mladosti doživela teskobe i užase u
sopstvenoj porodici i vezi koja bila veoma otrovna i gadna.
Alkohol, udaljenost od društvene interakcije, pravolinijski život su
bili štitovi.
Rejmond se našao u pravo vreme da joj pomogne u njenim
unutrašnjim borbama, pokazao da ipak postoje dobri, nežni,
neosuđujući i osećajni ljudi i svideo mi se tok razvijanja njihovog
prijateljstva. Njeno postepeno prihvatanje drugih ljudi u njen život
bilo zanimljivo i komično za čitanje.
Rasplakala sam se u poglavlju kada se jedne večeri ona potpuno
raspadala u svom stanu i počela predavati od života (dobro je što se
desio pravi spas), pošto nisam želela da umre.
Dugo se oporavljala od svega što joj se dešavalo nakon velikog,
važnog izlaska iz sigurne zone koja je predugo trajala. Kraj me
apsolutno ostavio neko vreme bez teksta i tiče se njenih dijaloga
sa određenom osobom.
Važno je da u stvarnom životu, osobe nalik Elenor pronađu pomoć
kao Rejmond i njena terapeutkinja. Trebalo je u periodu 2017-2018
da počne realizacija istoimenog filma i iskreno, šteta što nije do
iste došlo.
Ocena 10
Нема коментара:
Постави коментар