среда, 11. март 2026.

Planeta ovog reditelja je bila...

 




  Monografija o Dinku Tucakoviću

 https://kulturiska.blogspot.com/2023/08/dinko-monografija.html.


 Delo sa ovog posta je druga iz edicije ,Festovih 50' (prva je o

 reditelju, gde sam priložila link).


 Za ovu monografiju je bila autorka Ana Đurković, majstorica 

 filmske i televizijske montaže (radila je na RTS-, pa na 3K i

 ponovo na RTS-u).


 Doktorirala je 2016. godine na odseku za Teoriju dramskih

 umetnosti, medija i kulture na FDU i Dejan Đurković bio njen otac.


                                        


 

Dejan Đurković (1939-2003) je bio osoba sa više umetničkih

 zanimanja i jedno od njih bilo scenarista i reditelj.




                                            
 Mnogo je zanimljiva priča zašto on ima asteroid (njegov tata

 Petar Pero Đurković bio astronom, a prijatelj njegovog tate 

 Fernan Rigo otkrio taj asteroid) i biće lepše da sami detaljnije o
 
 tome pročitate u ovoj monografiji.



                                                   
 On je kumovao nazivu FEST i ove fotografije su sa dana kada je

 taj festival bio posebnog, svetskog kalibra.




                                            





                                                 

 Isečci iz emisije ,Embargo', gde bio gost Momi Kaporu i pričali o

 njegovom kratkometražnom dokumentarnom filmu ,Za i protiv za'




                                                 

 Prvi deo filmskog omnibusa ,Grad' ,Veza' 

 scenario), reditelj Kokan Rakonjac. U monografiji se nalaze stavovi

 samog Đurkovića o svemu tome.





                                               



Drugi deo filmskog omnibusa ,Grad' ,Srce', reditelj Marko Babac.





                                                   



 Treći i poslednji deo filmskog omnibusa ,Grad' ,Obruč'. reditelj

 Živojin Pavlović.




 Volela bih da jednog dana vidim taj omnibus i veoma je žalosno

 što isti u to vreme (1963.) bio veoma žigosan, oštro iskritikovan i

 ispljuvan (u monografiji su zapisnici sa tog bespotrebnog suđenja,

 održanom u Sarajevu).




                                              


 Emisija ,Reč po reč' gde je bio voditelj i sedamdesetih godina

 prošlog veka ta emisija bila popularna u Jugoslaviji.




                                           
 Njegova agencija Spectra (Spektra) se bavila svetom marketinga,

 reklama i dizajna. Poslovanje je trajalo od 1982. pa sve do 

 devedesetih.




                                                  


  Prva slika, u doba mladosti. Druga sa porodicom i treća sa ćerkom

 Anom, koja je autorka ove monografije.




  Planeta ovog reditelja je bila šarenolika, ispred vremena u 

 određenim stvarima na polju filma, hrabra i jedinstvena. Žao mi što

 mu se jedna od želja nije ostvarila, a to je da režira dugometražni,

 igrani film.


                                              
 Ocena 10

уторак, 3. март 2026.

Nastajanje filma i iza scene istog

 




 Dejvid Robinson je engleski filmski kritičar i zvanični biograf

 Čarlsa/Čarlija Čaplina.


                                             


 Ova monografija/biografija je posvećena nastajanju filma

 ,Svetlost pozornice', koji je zasnovan po istoimenom Čaplinovom

 romanu.


                                             




                                             



 Čaplin je na ovoj slici četvrti sa leva dole i našminkan (u ovom
 
 filmu je glumio umetnika koji je bio nekadašnji pozorišni klovan i

 slika je načinjena poslednjeg dana snimanja).



                                              
 Kler Blum u filmu glumila mladu plesačicu Terezu/Teri (ona je

 još uvek živa i ima 95 godina).



                                              
 Melisa Hejden (1923-2006) je bila kanadska balerina u Njujorškom

 baletu i radila u ovom filmu sve baletske scene.



                                                  
 Za lik gospodina Postanta u filmu su bile dve inspiracije iz stvarnog

 života. Čarls Morton (slika levo), otac varijetea (zabavno

 pozorište) i Ejč Džej Hičens, upravnik Empajer pozorišta.



                                               






                                              
 Terezinog doktora i starog baletana je glumio mlađi Čaplinov

 polubrat Viler Drajden.




 Oduševio me način Robinsonovog pisanja ove izuzetne priče o

 nastajanju filma i iza scene istog, a sam Čaplin bio veoma ponosan

 na isti.


 Film je bio iz 1952, ali dvadeset godina kasnije (to mi bio

 neverovatan podatak) je dobio Oskara (to je bio jedini Čaplinov 

 Oskar).


                                                  

  Porodica Čaplin čestitala Robinsonu Novu Godinu.






 Ocena 10

 









субота, 28. фебруар 2026.

Očekivala sam više od ove filmske monografije

 



  Dobro je što ovaj festival još uvek postoji, a monografija obuhvata

 poseban jubilej koji bio u periodu 1994-2014.


 Sajt https://faf.rs/.



                                             



 Naslov ove jubilejske filmske monografije mi se mnogo dopao,

 ali me razočaralo kako su poglavlja na srpskom i engleskom

 potpuno razbacana i bez jasnog reda. Monografija je crno, bele, sive

 i te indigo plave boje, što mi delovalo mnogo sumorno i depresivno.


                                    

                                                

 Lepše bi bilo da cela monografija bila isključivo crno bela ili u boji.



                                                

 Jedno od iskustava učesnika iza scene na ovom festivalu.



                                              

 Obuhvaćeni su najveći domaći, regionalni i inostrani autori i jedna

 od retkih kulturnih manifestacija koja nazvala nagradu po velikom

 reditelju Aleksandru Saši Petroviću (1929-1994).




 Ocena 6


                                         



                                         

понедељак, 23. фебруар 2026.

Povratak slikara rodnom mestu...

 




 U agoniji (pozorišna drama) https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/krajnja-borba-troje-ljudi.html.


 Za delo sa ovog posta od Miroslava Krleže, smatra se da je prvi

 celovit moderni roman u hrvatskoj književnosti.


                                               

 Slikar Filip Latinović se vrati u rodno mesto posle više godina i

 traži kao čovek svoj identitet i u kom delu društvu pripada...



 Povratak je bio veoma tih, on na žalost imao tenzičan odnos sa

 svojom majkom nakon povratka, ženom preopsednutom

 bogataškim stilom života i takvim ljudima (a i pre njegovog

 odlaska u ranim godinama, odnos nije bio dobar).


 Slikarsko umetničke reference i dijalozi na jednom stranom jeziku

 su legli na pravim mestima, rečenice kroz simbolično životne note

 su tu imale posebnu težinu.



 Prebrzo se odvijao odnos između njega i Bobočke, a ne sviđa mi se

 što njen lik jednodimenzionalan, (ipak, ima jedan sićušni deo, gde 

 pokazala svoj altruizam).


 Vladimir Baločanski (nekadašnji advokat) i jedan od Bobočkinih

 ljubavnika, mnogo odvratna osoba.



 Mene potpuno iznenadilo što ovo delo nikada nije bilo pretočeno

 u pozorišnu ili tv dramu, a moj stav je da više preferiram pozorišnu

 dramu ,U agoniji'.


 Kraj ove priče, jezivo odvratan i pretužan.



 Ocena 7.5

Oboje su previše lagali i sebe i drugu stranu

 



 Adel Parks je engleska književnica, a knjiga sa ovog posta je bila

 u užem krugu za fikcijsku knjigu godine u 2020. Britanske

 književne nagrade.


 Sajt+društvene mreže https://www.adeleparks.com/.


                                          

 Dejzi i Sajmon su živeli mirno sa svojom šestogodišnjom kći Mili i

 to trajalo do jedne noći, gde Sajmonovo porok eskalirao i desila

 teška nesreća...



  U prvoj polovini knjige, Sajmon mi bio životni gubitnik u odnosu

 na Dejzi i nervirao me što nikada se nije trgnuo i ostavi taj porok.


 Dejzi nije isto cvećka u toj prvoj polovini, zato što nije trebala

 Sajmonu da zvoca oko određenih stvari pre te teške noći.


 To što su previše lagali sebe i drugu stranu je bio najveći uzročnik

 te nesreće.



 U drugoj polovini knjige koja se odvija tri godine posle te noći,

 Dejzi i Mili su probale da krenu ispočetka i jedan muškarac iz

 Dejzine prošlosti (bogataško elegantna ljigavština)

 pokušao na podmuklo inteligentan način upropastiti njihov odnos,

 da mu se Dejzi sto procentno posveti.


 Sajmon sa druge strane boravio tri godine u zatvoru i prošao kroz

 sito i rešeto (sva sreća što je imao normalnog cimera u vidu Leona).

 U tim delovima, bilo mi žao Sajmona i nakon izlaska iz zatvora,

 promenio se na bolje.



 
 Sporedni likovi su bili ok (supružnici Koni i Luk, Lusi su mi bili

 najupečatljivi, pogotovo Lusi), kraj bio u neku ruku iznenađujući i

 ispalo mi drago što se Dejzi i Sajmon pomirili+ konačno rešili da

 u svom partnersko porodičnom odnosu kažu otvoreno istinu, šta

 god im se bude dešavalo.



 Ocena 9.5

среда, 18. фебруар 2026.

Pukotine dobrostojeće tročlane švedske porodice

 




 Matijas Edvardson je švedski autor trilera i po ovom romanu

 je snimljena mini serija iz 2023.



                                        

 Sveštenik Adam, njegova supruga advokatica Urlika i njihova 

 devetnaestogodišnja kći Stela su živeli mirnim životom.

 Sve dok Stela nije bila optužena za ubistvo i polako počele da

 se šire pukotine ove porodice...




 Pukotine ove porodice se širile sporim, ali ubojitim tokom i 

 svidelo mi se što ova tročlana porodica ima jake sive nijanse

 po pitanju ličnosti, kao i pripovedanje u prvom licu.



 Adam je bio spreman uraditi sve (uz određene rizike) da ćerku

 spase od trajne zatvorske kazne. On ima najviše poglavlja u knjizi,

 u određenim situacijama mi bio opsednut kontrolom slike o samoj

 porodici i popustio sa tim, kada je bio pozvan kao svedok.



 Stela impulsivno i naglo upala u jedan odnos koji je bio ozbiljno

 toksičan, sa roditeljima imala burno dinamičan odnos u sadašnjici

 (u prošlosti, bio još žešći u negativnom smislu, zbog njenog

 ranog spoznavanja svojeglavosti i bunta) i

 prilikom boravka u zatvoru, promenila se naglo kao ličnost.



  Urlike na drugačiji način (pošto je advokatica) bila spremna da

 pomogne kći, ali krije jednu ozbiljnu tajnu u kojoj (naivno) jedan

 član nema pojma (trebala mu reći, to joj ozbiljno zameram).

 Ona bi trebalo da je srećna što ima takvog životnog saputnika u vidu

 Adama, koji je podržao na poslovnom usponu.



 Od sporednih likova, najupečatljivija mi bila Amina (Stelina 

 najbolja prijateljica), na koju su Stelini roditelji gledali kao drugu

 kći i da li će njeno svedočenje spasiti prijateljicu, odgovor saznajte

 u knjizi.



 Pre ove tragedije, osetila sam da se svo troje kao porodica nisu

 poznavali najbolje, odnosno nisu otvoreno pričali o svojim 

 trenutnim osećanjima, traumama (ovo drugo se isključivo odnosi

 na Stelu), željama i emocijama.



 Samo suđenje je bilo odlično opisano, kao i epilog, ovo mi bila 
 
 jedna od jačih knjiga po pitanju psihološko triler žanra i studije

 ličnosti (u ovom slučaju članova porodice).



 Ocena 9.5

   

Pet filmskih eseja o...

 




 Srđan Radaković je novosadski filmski, pozorišni reditelj i reditelj 

 animiranih filmova.


 Deo njegovog opusa https://sduv.org.rs/clanovi/srdjan-radakovic/.



                                           

 Na naslovnoj strani knjige je sam autor kao mali i to mi bilo baš

 simpatično.

 Od pet eseja koji su u ovom delu, najmanje omiljeni mi bio 

 prvi (,Nelinearna naracija u savremenom igranom filmu').


 Sam esej mi bio napisan kao suviše filmsko akademskim jezikom

 i u nekom trenutku pomislila da će preostala četiri poglavlja biti

 u sličnom maniru.


 Sva sreća, pa nije tako ispalo.


 Mnogo su mi bila zanimljiva+najbolja dva eseja (,Počeci 

 kinematografije u Novom Sadu-tragovi o radu

 Vladimira Totovića' i ,Neprofesionalni film u Vojvodini')

 i fascinirana sam bila činjenicom da Novi Sad imao više bioskopa

 u ranijim vremenima, u odnosu na Beograd!


 O Vladimiru Totoviću (1898-1917) bi mogao da se napravi izvrstan 

 dokudrama film u ovom našem vremenu i producira Radio televizija

 Vojvodine (na žalost, mislim da to toga neće nikada doći).


                                            


 Lopov kao detektiv (kratkometražni film iz 1916.), gde bio režiser

 i jedan od glumaca.


 Isto bih volela da se napravi rimejk ovog filma, verujem da bi starije

 generacije takav film rado pogledali.




 Poslednja dva eseja (,Filmofilija Miloša Crnjanskog' i ,Filmofobija

 Leni Rifenštal') su mi bila potpuno ok.



 Ocena 8