субота, 30. септембар 2023.

Šta je sada bitno u njenom životu?

 



 Dejvid Her je engleski dramaturg, scenarista, pozorišni i filmski

 reditelj.


 Pogled u nebo je drama koja imala premijeru na Vest Endu u 1995,

 dok naša verzija (rediteljka Ljiljana Todorović) je imala premijeru

 30. aprila 2003. (na ovom videu je verzija iz 2007.).



                                             

 Kira Holis je godinama nastavnica koja živi skromno i davno

 radila u kući porodice Sardžent.


 Nakon ženine smrti, Tom odlučuje da pokuša biti u vezi sa Kirom,

 Edvard želi znati zašto je ona naglo otišla od njihove porodice.


 Šta je sada bitno u njenom životu?




  Vojislav Voja Brajović (Tom) u svom ozbiljno egoističnom

 liku imao crte i komike (samog Toma mogu sićušno da razumem,

 ali nije u redu što u potpunosti kritikovao Kirin sadašnji život

 koji svesno odlučila da vodi).


 Milica Mihajlović (Kira), srčano odlična gluma zrele žene

 koja nakon naglog odlaska od porodice Sardžent odavnina 

 zadobila odgovore šta je samoj njoj bitno u životu.


 Radovan Vujović (Tomov sin Edvard) je u tom periodu bio svež

 glumac, Edvard i Tom imaju jako težak odnos i Edvard vremenom

 shvatio zašto je Kira morala otići. On prema njoj ima odnos kao

 da mu je starija sestra i kraj predstave je jako lepo odrađen.


  Objašnjenja u predstavi o suštini života šta je za svakog lika

 (pogotovo Kirinog) su sjajno filozofski iskazana, velike preporuke

 da pogledate.


 Ocena 10



петак, 29. септембар 2023.

Da li će biti budni baš u ovo vreme?

 



  Jedna sa ovog žanra zvanog popularna psihologija koja me

 oduševila nakon pažljivog čitanja https://kulturiska.blogspot.com/2022/09/da-li-za-pet-sekundi.html.


  Knjiga popularne psihologije koju je Robin Šarma 

 napisao (najpoznatiji po delu ,Kaluđer koji prodao svoj Ferari'),

 a navedena na ovom postu je sa zanimljivim, a nekima će ovaj

 naslov biti sa velikim zašto.


 Sajt+društvene mreže https://www.robinsharma.com/.


                                              

  Preduzetnica mislila da digne ruku na sebe zbog velikih

 poslovnih nizbrdica i sumnje u sebe kao ličnosti. Na jednom 

 seminaru, upoznala umetnika (on ima problem da svoju

 kreativnost ispolji do kraja i ima određene umne i emotivne blokade),

 prosjaka punog mudrosti (a zapravo se tako spolja maskirao).

 Lažni prosjak ih pozvao na putovanje...



  Preduzetnica i umetnik uopšte 

 nemaju lična imena (lakše bih se povezala sa njihovim likovima

 da su imali imena).


  Njih dvoje su vodili potpuno različite živote, a vremenom shvatili

 da ipak imaju više zajedničkih stvari i njihov odnos se razvijao

 u pravom smeru.


  Lažni prosjak i pravi milijarder Stoun Rajli mi bio čas mudar,

 originalan, željan da pomogne preduzetnici i umetniku, čas 

 suviše detinjast, cirkusant i neduhovit sa urbanim rečenicama

 (čak ni današnji tinejdžeri ne iskazuju rečenice tog tipa).



 Čarobnjak (zar nije Šarma mogao smisliti originalnije, smislenije

 ime za tog lika) je bio učitelj za Rajlija, njegove rečenice su zvučale

 normalnije i nije izvodio određene cirkusantske gluposti kao Rajli.



  Naša dva glavna lika preduzetnica i umetnik nisu bili budni u pet

 zbog bezveznog i besmislenog rada na sebi (to će otkriti kad budu

 bili na prvom putovanju) i kad je bilo govora o samom naslovu

 dela, ima ubedljivog i čvrstog smisla.



  Mislim da skoro polovina od tih saveta i šema prikazane u ovom 

 delu se može primeniti kod nas, nećete pronaći brzo rešenje (veliki

 plus za to), a opet očekivala sam da će svi pomoći za glavne likove

 (oboje su mi bili veoma ok) biti neki staložen, odmeren (ne mislim

 da bude ledara od osobe) i bolje iznešen srž same priče.


  Da je previše vladao Rajli u ovoj knjizi, definitivno bih dala jako

 manju ocenu (naši korisnici na Goodreads-u je sa razlogom osrednje

 ocenili), a moja ocena će biti...



 Ocena 7


                                               

четвртак, 28. септембар 2023.

Kad će ta zver u njoj konačno spavati?

 



 Sonja Atanasijević je napisala sedam romana (dva romana su

 bila u užem krugu za Ninovu nagradu) i zbirku priča.


 Njena dela su prevedena na pet jezika, Instagram

 https://www.instagram.com/sonjaatanasijevic/.



                                           

 Nevena živi veoma usamljeno u budućnosti (2027. godine)

 i razmišlja povremeno o okončanju svog života. Povremeno se

 seća svog odnosa sa najboljom prijateljicom Jovanom...





  Zver sa ovog dela je zapravo Nevenina depresija koja se predugo

 taložila u njoj tokom godina nakon jedne velike
 
 tragedije u davnom dobu. Po mom mišljenju, tok romana sa njenom 

 sadašnjom borbom protiv depresije

 i prošlošću gde su ona i Jovana bile glavni i važni likovi za čitanje

 mi išlo glatko (iako su bile teške teme kao što su problemi u

 braku, porodično nasilje, smrt).


  Jovana iz prošlosti par puta bila jako grozna prema svojoj majci 

 Zori, dok Nevena iz prošlosti volela više Zoru, nego sopstvene 

 roditelje i sestru.



  Sadašnju Nevenu su dosađivali ljudi o kojima i danas na žalost

 ljudi ne mare (nezaposleni sticajem okolnosti, totalno drugačiji od 

 mase i manjine) i svi u njoj videli saosećajnog, korisnog i dobrog

 slušaoca. Sa filozofsko posebnim jezikom, Atanasijević kritikovala

 površnost savremenog čoveka, bez osećajnosti, razumevanja i

 robotskog ponašanja. Posmatrač u ovom delu je kritičar svega toga,

 on ipak ima sićušnu brigu za njeno stanje u sadašnjici.



  Neobično mi što Atanasijević odlučila da Jovanin lik predstavi i 

 u trenutno vreme kao duha, u većem delu mi to nije bilo dovoljno

 upečatljivo i pamtljivo.


  Kraj, potresan i olakšavajući za glavnu junakinju, korice za knjigu

 su trebale dočarati sam srž dela.

 U vidu žene koja uspavljuje najružniju i najtamniju zver u ogledalu

 ili u direktnom susretu.



  Ocena 9     

уторак, 26. септембар 2023.

Nije smrt...

 



  Televizijska verzija njene predstave koja se i danas izvodi

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/trilogija-koju-spaja-jedino-nekadasnji.html.


 Njegova verzija pozorišne predstave i kasnije nastao istoimeni

 film https://kulturiska.blogspot.com/2020/04/vredelo-je-cekati-drugi-dan-za-ovu.html.


 Biljana Srbljanović je autorka, Slobodan Unkovski reditelj 

 predstave ,Nije smrt biciklo da ti ga ukradu', čija premijera bila

 2011, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.


 Televizijsku adaptaciju je radila Andrea Ada Lazić.


                                           

 Anita Mančić (Nadežda) i Vojislav Voja Brajović (Nadeždin otac)

 su izveli sjajno ćerku i oca koji se prepiru najviše zbog njegovog

 zdravlja i duha, a pred sam kraj njegovog života ipak bilo

 ljubavi. Anitin monolog nakon smrti izveden emotivno snažno.


 Branislavu Lečiću (Ropac) su uvek ležale uloge negativaca što

 u filmu i pozorištu, kao i u slučaju ove predstave.


 Jasmina Avramović kao gospođa koja bi da iznese pravdu na videlo

 i ne uspeva, još je nervira što živi sa sinom Aleksom psihijatrom

 koji se razvodi (odlični Goran Šušljik).


 Sloboda Mićalović (Aleksandra), iznela ulogu mlade žene koja

 ima povuci potegni odnos sa Debelom/Andreom (Ivana Vuković,

 široj publici poznatija kao Sonja Kljun u seriji ,Kljun' 

 https://kulturiska.blogspot.com/2021/10/nezadovoljna-sam-sa-90-krajem-serije.html).


 Ivana Vuković delom smehotresno delom ozbiljno odglumila

 tinejdžerku koja bi htela neko da je primeti i voli (da li će njen

 lik to doživeti, otkrijte u predstavi).


 Ljubomir Bandović (zastavnik Mane Jokić) se najmanje od svih

 pojavljuje u predstavi, ali njegova gluma od početka do kraja 

 bila posebno upečatljiva.


 Kompozitorka Irena Popović odlično odradila instrumentalne

 komade za predstavu, izvedeni skroz uživo i to je jedan od 

 posebnih pluseva.


 Minusi su sledeći.


 1. Triput kad je trebao biti prelaz sa jednog događaja na drugi,

 muzika bila preglasna i glumci se teško čuli.


 2. U sceni kad Ropac ulazi u Aleksandrin i Andrianin stan i

 nastade haos, vizuelno je odglumljeno haotično loše i jedva sam

 dočekala kraj ovog dela.


 3. Andrianina histerisanja.


 4. Kraj predstave trebao biti bolji i moja neka ideja bi bila još jedan

 Nadeždin monolog ili Jokićev pred samo stradanje (na koji način

 je i on nastradao, pogledajte predstavu).


 Ocena 9

понедељак, 25. септембар 2023.

Oni su govorili...

 



 Solunci govore je istorijska drama zasnovana po svedočenjima

 preživelih ratnika iz Prvog svetskog rata koje prikupio Antonije

 Đurić (1929-2020).


 Premijeru je imala u Narodnom pozorištu 30.12. 1981, posebna stvar 

 je

 što su na premijeri bili živi ti veterani, a predstava se davala 10

 godina.


 Ovaj televizijski snimak je iz 1990, rediteljka Cisana Murusidze.


                                            

  Šestoro glumaca je glumelo dva-tri lika i to je veoma vešto

 dramaturški odrađeno. Na početku, trebali su lepo da napišu

 zajedno prvo imena glumaca i njihove likove, a zapravo su prvo

 napisali odvojeno likove i onda glumce.


 Ta autentična svedočenja su bila u pozorišnom smislu odlično i

 čisto iskazana, lično mi bili najdirljiviji deo kad su pevali ,Tamo

 daleko' i ,Kreće se lađa francuska'.



  Ovoj predstavi jedan od pluseva bio što su zvali stručnog

 konsultanta povodom vojničkih činova i istorijskih podataka

 (to je bio profesor Milorad Prelević, artiljerijski major JNA),

 posebni kraj bio u vidu pokazivanja kamere na prvom redu, gde

 su bila petorica preživelih vojnika iz onog vremena.



 Predstava se i dan danas izvodi širom Srbije i to je dobro. Neka 

 tako bude i dalje.


 Ocena 10


 
  


                                                 

недеља, 24. септембар 2023.

Odigrala dugo svoje igre

 



 Eva Kant je pseudonim jedne Nišlijke i autobiografija o jednom

 periodu njenog života.

 Danas radi kao neuropsihijatar u svom rodnom gradu.


 




                                               
 Evina priča na početku bila o tada devojci koja trebala završiti 

 specijalizaciju za neuropsihijatra, a primamljiva ponuda bila za

 nju okidač da počne živeti dvostrukim životom (danju radila u

 duševnoj bolnici, noću u kockarnici u Crnoj Gori).


 Druga ponuda od strane jednog Lakija je da dođe u Italiju i počne

 sa novim poslom-krađom skupocenog nakita.



 Boravila je u tri zatvora, ona bila svesna svojih postupaka i odigrala

 dugo svoje igre krađa

 veoma vešto i inteligentno. U njenom pripovedanju,

 svidelo mi se što već ranije shvatila da ako nastavi sa krađama kao

 načinu života, to na duge staze neće izaći na dobro.



 Druga dobra stvar što se vratila kući i bavi svojim primarnim 

 zanimanjem i od tada, više nikad nije počinila krivično delo.


 Po rečenicama, oseća se njeno jako obrazovanje, rečitost i 

 inteligencija, u potpunosti razumem zašto je uzela pseudonim.


 Ocena 10 

                                           

петак, 22. септембар 2023.

Stranci koji su nas voleli i vole (ima ih puno, što je dobro)

 



 Naši ljudi u istočnoj Evropi (2. i poslednji tom)

 https://kulturiska.blogspot.com/2023/09/nasi-ljudi-u-istocnoj-evropi-2-tom.html.



                                                

  Na naslovnoj strani: Flora Sends (1876-1956), britanska bolničarka

 i jedina žena oficir srpske vojske za vreme Prvog svetskog rata;

 Johan Volfgang Gete (1749-1832), nemački pisac, naučnik,

 filozof i prijatelj Vuka Stefanovića Karadžića; Nikita Mihalkov,

 ruski reditelj i glumac; Peter Handke, austrijski književnik i

 Nobelovac nemačko slovenačkog porekla;Mikis Teodorakis (1925-2021), grčki

 kompozitor, politički aktivista i ministar u periodu 1990-1992 i

 Luj Franše D'Epere (1856-1942), francuski maršal, počasni vojvoda

 srpske i jugoslovenske vojske (po njemu se zove autobusko 

 stajalište u Beogradu).




 Svi spomenuti su zaista zaslužili biti na naslovnoj strani ove

 monografije, ovde sam otkrila da ipak ima političara koji su nas

 voleli širom sveta (pogotovo za neke zapadne političare, nisam

 očekivala) i dalje vole (tih u sadašnjici je malo).


 Najviše osoba koje su nas volele i vole potiču iz Francuske (jedan

 od njih je jak humanista Arno Gujon, koji u potpunosti zaslužio

 naše državljanstvo), Rusije (nekada i sada) i drugih (ima i

 Amerikanaca, Britanaca i Nemaca, nisu svi oni negativno 

 jednoumno ograničenog duha i shvatanja).



 Želim da pročitam i drugu monografiju ,Stranci koji nas mrze-

 Nekad i sada'. Za neke znam da su nas mrzeli, ali me jako zanima

 ko nas mimo politike mrzi i zašto.



 Ocena 10  

четвртак, 21. септембар 2023.

Naši ljudi u istočnoj Evropi (2. tom)

 



 Srbi u istočnoj Evropi (1. tom)

 https://kulturiska.blogspot.com/2023/09/nasi-ljudi-u-istocnoj-evropi-1-tom.html.



 Srbi u istočnoj Evropi, 2. i konačni tom



                                             

 Na naslovnoj strani je slovenački glavni grad Ljubljana, ovaj

 konačni tom obuhvata pet država: Sloveniju, Rumuniju, Poljsku,

 Mađarsku i Bugarsku.




                                                 
                                            Varšava


 Dobar status naše manjine, u srednjem veku smo bili povezaniji

 u vidu brakova među dinastijama. Nikola Grbić je jedan od 

 novijih naših ljudi koji živi u Poljskoj i nedavno osvojio zasluženu

 evropsku titulu kao trener tamošnje odbojkaške reprezentacije





                                                  
  Porodica Karađorđević na Brdu kod Kranja



 Ova dinastija ipak nije uspela da povrati svoju imovinu u Sloveniji,

 dok sam status naših građana je između srednjeg i lošeg. Lošeg,

 jer su Jugosloveni u toj državi bili potpuno obrisani iz registra 

 stanovnika pred sam rat. Ni posle 31. godinu, nisu svi mogli da

 srede svoj status, što je veoma tragično. 





                                                   
                                  Budimpešta



 Dobar status naše manjine, gde prednjače intelektualci i sportisti.

 Problem u vidu obrazovanja (manjak škola gde se predaju časovi

 na srpskom jeziku, slab odjek medija su neki od njih).



 
                                                  
                             Dositejeva bista u Temišvaru
                                                
  Pisci i intelektualci su najčešći naši građani u Rumuniji, sličan

 problem tamošnje naše dijaspore po pitanju obrazovanja, nalik

 našoj dijaspori u Mađarskoj. Sa tim što posle sedamdesetih

 godina prošlog veka i konačnog pada Čaušeskua, poboljšani su

 odnosi između srpskog i rumunskog stanovništva.



                                               
              Grob Svetog Save u bugarskom Velikom Trnovu
 

  Iako je naša dijaspora u odličnim odnosima sa Bugarima u

 ovom sadašnjem dobu, politički smo veoma loše tretirani.


 Restorani sa našom kuhinjom su tamo veoma posećeni i uspešni.




 Završno poglavlje poslednjeg toma ove monografije su dokumenta

 sa jednog sastanka gde jedna od važnih tačaka bila da se obrisanima

 u Sloveniji (a pripadaju srpskoj nacionalnosti) konačno vrati status 

 građana. Manje gramatičkih grešaka u štampi, odlična nalik

 prvoj knjizi.


 Ocena 10

среда, 20. септембар 2023.

Tragovi u deset kratkih priča

 


 

  Zoran Ž. Paunović, pisac i prevodilac sa engleskog i

 makedonskog jezika.


                                          


  Kroz deset priča, ostavljeni su tragovi koji na prvu loptu ne deluju

 da imaju zajedničku nit, ali imaju u vidu jednog našeg praznika.



  Na početku čitanja, delovao mi je kao dobar uvod u ozbiljno

 savremen film, naslovi filma su kratki i prikazuju odličnu suštinu

 istih.


 Kao i obično, priča o gospođi Ružici koja se ispovedila barmenu 

 Bojanu.


 Dobro jutro, prijatelji Marko i Boban imaju lične muke koje na

 početku nisu mogli rešiti.


 Prozori, Bojan iz prve priče ne može preboleti svoju prvu ljubav i

 gleda izdaleka kroz njen prozor.


  Žurka, Marko iz druge priče otišao da pravi Saški društvo i ona

 poseti svoju baku.


  U susretu, Maja je ubeđena da će se udati za Bobana, lika iz druge

 priče.


  Božić me od svih priča najviše potresla i rastužila, ipak ima dobar

 kraj.


  Dečaci i vrapci, slikovito maštovit prikaz šta bi bilo da jedna

 od glavnih junakinja nije učinila jednu određenu stvar. 


 Džoni je zapravo zove Siniša i otkrio nešto što ga porazilo na

 neko vreme.


 U priči ,Skok', sva sreća ta osoba nije skočila u potpun kraj i

 ,Zimska priča' se završava u blago daljoj budućnosti, što nisam

 očekivala.


 Iako sam htela da me te priče na neki način opuste, zadobijem

 neku pouku i daju podstrek za određene stvari, kod većini tih

 priča sam osećala jaku književnu setu, pošto se priče rade u zimi,

 hladnoći i zatvorenom.


  Ocena 7


понедељак, 18. септембар 2023.

Ona mislila da može pomoći bratu...

 



 Kidanje je film od pretprošle godine, rađen po originalnom

 tekstu Katarine Mitrović.


 Režija Siniša Cvetić, mentor projekta Goran Peković (koji je

 bio i supervizor) i supervizor Marko Novaković.


                                              

  Sedamnaestogodišnja Maja želi pomoći svom starijem bratu

 Bokanu (trenutno se nalazi u zatvoru i ima dug) i ukloni njegov

 problem...



 Crno bela tehnika u ovom filmu je oštre i efektne slike, da je bio

 u boji, čudno mi bi bilo.


 Iva Jovanović (Maja) odlično iznela ovu ulogu i njen lik bio

 bukvalno spreman na sve, da njen stariji brat Bokan (odlični

 Denis Murić) nema više dug, dok odslužuje kaznu u zatvoru.


 Filip Stankovski (Crni), standardno jak nivo po pitanju glume,

 Majinu i Bokanovu

 porodicu odabran dobro: Dragan Marinković Maca (otac),

 Maja Noveljić (majka), Emilija Predojević (Zoka, mlađa sestra).


 Branislav Tomašević (Ropac, jači kriminalac kom Bokan duguje)

 uverljiva gluma.


 Film ima dinamiku, dobru i istinitu dramaturgiju, kraj šok i 

 očekivan.


 Ocena 10

  

петак, 15. септембар 2023.

Paliluske unutrašnje tragedije

 



  Tako je moralo biti https://kulturiska.blogspot.com/2022/11/nije-morao-biti-njen-kraj.html.


 Egon Savin u Beogradskom dramskom pozorištu režirao

 ,Paliluski roman', koji je zasnovan po delu Branislava Nušića

 ,Iza božijih leđa'. Rediteljke za ovu televizijsku verziju su

 Andrea Ada Lazić i Sunčica Jergović.


                                            

  Jula rešila da konačno više ne bude sa Simom (varala svog

 muža Jovu koji nakon te prevare propao), a komšiluk takođe ima

 svoje tragedije...



 Miloš Biković (Sima) imao bledunjav i veoma loš naglasak 

 prigradskog siromašnog

 momka koji bi da vlada čvrstom rukom i zadovoljio samo svoje 

 potrebe.


 Hana Selimović pokazala maestralnost u ovoj predstavi kao

 žena tragičarka Jula koja se prekasno pokajala za prevaru i

 propast odnosa sa Jovom (takođe odlična gluma Jove Maksića,

 a njegov lik nije potpun svetac).


 Sandru Bugarski sam sa ovim kostimom jedva prepoznala, ali

 odlično odglumila Bandistovicu, jednu od retkih koja htela pomoći

 Juli.

 
 Milica Gojković u sporednoj ulozi Svastike briljatna, Slobodan

 Ćustić (Kuropatkin) me blago prijatno iznenadio što nije izveo

 na drven način ovu ulogu, nalik ulogu Nemog sluge u očaj filmskom

 i tv originalu ,Nečiste krvi'.



  Bilo je preterivanjima u vrištanju kad se dešavale te tragedije i

 samog kobnog kraja za jednu osobu.


 Ocena 9 

четвртак, 14. септембар 2023.

Rekonstrukcija...

 



 Proleće u januaru

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/njegove-podmukle-i-savrsene-lazi-se.html.


 Rekonstrukcija je originalna drama Staše Bajac koju je režirao

 student režije Srđan Marković, pod supervizijom profesora Gorana

 Pekovića i odgovornog urednika Redakcije dramskog i

 domaćeg serijskog programa Marka Novakovića iz 2021. Mentor

 režije je Miloš Pavlović.


                                             

 Profesorka biologije i razredna dvoje učenika koji su umešani

 u vršnjačko nasilje ispitala njih i žrtvu nasilja kako je do toga 

 došlo...



 Radnja ne ide hronološkim redosledom što nije ispalo loše 

 sveukupno. Andrija Nikčević (Nemanja) odigrao solidno svoju

 veću ulogu, Filip Stankovski (Miloš) potpuno odličan u ulozi

 mladog čoveka koji pokušava biti svoj, ali ne može zbog

 okoline i porodice i neko vreme mislio da u Nemanji ima prijatelja

 kome tu ličnu tajnu može poveriti.



 Teodora Dragičević (Jovana) odlična u ulozi devojke kojoj 

 postepeno nije bilo svejedno što njen momak previše boravi

 kod Miloša.


  Bojana Zečević (profesorka biologije, Nemanjina i Jovanina

 razredna) u nekim delovima odglumila dobro (kad ispituje svo

 troje i sluša ih), samo u uvodnom delu mi bilo baš loše odigrano

 u njenom slučaju.



 Momci koji su glumeli Nemanjine alkoholisane i nadrogirane 

 ortake odradili nevešto i neubedljivo svoje uloge.



 Rekonstrukcija na srednjem nivou pokazala jednu od slika

 vršnjačkog nasilja koje može uvek da se spreči uz ozbiljnu

 edukaciju i reedukaciju (u nekim slučajevima, reedukacije

 mora biti). Po mom mišljenju, Miloš jeste bio potpuna

 žrtva tog nasilja, Nemanja jadni krivac, Jovana trebala sprečiti

 taj incident na njenoj rođendanskoj zabavi.



 Ocena 6 

среда, 13. септембар 2023.

U slovenačkim gorama

 


  Istoimenu tv seriju sigurno neću gledati u skorije vreme

 https://kulturiska.blogspot.com/2021/10/svakako-bolja-od-istoimene-serije.html.


 Kad ljubav zakasni (filmska verzija) https://kulturiska.blogspot.com/2017/10/da-li-su-zakasnili.html.


                                               

 Rođene sestre Bisa i Daca sa svojim ćerkama Ivankom i

 Cicom otišle na letovanje u Sloveniju i desila im se nezgoda

 (u međuvremenu se oporavile).

 

 Daca i Cica otišle kući, dok su Ivanka i njena mama ostale u

 Sloveniji i u slovenačkim gorama, jedna osoba bacila oko na 

 Ivanku...



 Takve ljubavno prijateljske zapetljancije u njenim delima tek sada

 ne volim, pošto su suviše jednostavne i prenaivne. Priznajem

 da su opisi prirodnih lepota Slovenije jako prekrasni u Mir

 Jaminom slučaju, ovako mi samo delo nije bilo posebno

 upečatljivo.


 Ocena 5/10

уторак, 12. септембар 2023.

Naši ljudi u istočnoj Evropi (1. tom)

 



 Odličan 1. tom o našim ljudima u Berlinu

 (napisao je sa Đurom Plavšićem) https://kulturiska.blogspot.com/2023/09/srbi-u-berlinu-1-tom.html.


 Marko Lopušina napisao dva toma o našim ljudima koji žive

 u Istočnoj Evropi.


 U prvom tomu, navedeni su naši ljudi u Slovačkoj, Rusiji, Ukrajini,

 Moldaviji, Belorusiji, Azerbejdžanu, Gruziji, Kazahstanu i Češkoj i

 o njemu će ovde biti reč.


                                         

 Na naslovnoj korici je slovački glavni grad Bratislava i najveći

 deo 1. toma ove monografije je posvećen Slovačkoj, pošto su

 naši ljudi koji dugo žive tamo donirali za izdavanje.




                                             
   Deo naših igrača sa ove slike je igrao za fudbalski klub Nitra iz 

 istoimenog slovačkog grada i bratski je grad sa našim Bačkim

 Petrovcem. Još dva slovačka grada su bratska sa

 Bačkim Petrovcem, Martin i Stara Ljubovnja. 




                                            
    Osoba sa slike Grof Sava Vladislavić Raguzinski 

 (1669-1738) je bio srpsko ruski političar, savetnik ruskog cara

 Petra Velikog, diplomata u službi Ruske imperije, obaveštajac,

 putopisac i dobrotvor.


 Više o njemu možete pronaći na Vikipediji ili na ovom linku


 njegova biografija bogata i zanimljiva.


 Očekivano, ima dosta naših ljudi u Rusiji (sportisti, graditelji,

 investitori, radnici, ugostitelji i drugi), njihove priče su takođe

 jake.




                                              
  Valtazar Bogišić (1834-1908) je bio naš istoričar prava, ministar

 pravde Crne Gore, profesor i pravnik. Radio neko vreme kao

 profesor slovenskog prava u Kijevu i Odesi.


 Jedan deo naših ljudi koji živeo u Ukrajini veoma dugo je morao


 Ova knjiga je bila objavljena u tom periodu (2014.) i dan danas

 mi je žalosno da nekada dve zajedničke države u okviru SSRS-a

 (spomenute Rusija i Ukrajina) nisu još uvek u slozi (bojim se

 da će to biti do daljnjeg).



                                              
  Jelena Moldavska Rareš (1502-1552) je bila moldavska princeza

 i supruga moldavskog vojvode Petra Rareša (nadimak za bezbrade

 koji on nasledio). Pripadala je porodici srpskoj vladarskoj

 porodici Brankovića.


  Karađorđe sa svojom porodicom je živeo u Moldaviji, u sadašnjici

 (koliko se zna), ne žive naši ljudi.



                                         
  Simeon Gavrilović Zorić-Nerandžić (1743-1799) je bio ruski

 general i jedan od ljubimaca Katarine II. Više o njemu


  U Belorusiji žive preduzetnici, građevinci i par fudbalera.




 U Azerbejdžanu, naši ljudi su dolazili pojedinačno i zavisi od

 poslovnog angažmana, slična je situacija i u Gruziji.




                                         
  Sa leva na desno: Mića Maksimović, Damnjan Novčić Dača

 (obojica se bave naftom) i autor Marko Lopušina. U Kazahstanu,

 postoje firme gde su naši ljudi glavni, ima i sportista (uglavnom

 fudbaleri).


                                                 

                                                    
 I za kraj 1. toma ove monografije, Češka (na slici je jedan od 

 praških mostova). Naši veliki reditelji (Goran Marković, Goran

 Paskaljević, Srđan Điđa Karanović) su završili režiju baš u

 glavnom gradu Češke Pragu.


 I glumac Predrag Bjelac jedno vreme živeo u Pragu, češki deo u

 ovoj monografiji posle slovačkog, ruskog i ukrajinskog najobimniji.



 Jedinu zamerku koja je sitne prirode ovde jesu štamparske greške

 (u 1. tomu monografije ,Srbi u Berlinu', bilo ih ozbiljno manje),

 trebalo bi da pročitam i 2. tom ,Srbi u istočnoj Evropi', gde su

 priče o našim stanovnicima u Poljskoj, izbrisanima u Sloveniji

 (to je bilo kriminalno delo tokom devedesetih, čak i posle), 

 mađarskim Srbima, gospodarima Banata i našim ljudima u

 Bugarskoj.


 Ocena 10

                                                   

понедељак, 11. септембар 2023.

Da li će zasvirati svoju omiljenu pesmu svetu?

 



 Svilen konac je naš film koji izašao ove godine, a glavni glumac

 Andrej Nježić dobio nagradu na ovogodišnjim Filmskim susretima

 u Nišu (Najbolja debitantska uloga).


 Link https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=NwjxzszvEzo.

 

                                               

 Miša živi u zabačenom planinskom selu sa ocem i bakom i hteo

 bi da bude violinista. Otac je izričito protiv, a susret

 sa prijateljicom iz detinjstva Emom će promeniti sve...



 Andrej Nježić (Miloš-Miša) je naslovnu ulogu izneo u velikom

 delu jako dobro, nego ga reditelj trebao reći u slučaju glume da

 svira violinu da više koristi levu ruku prilikom glume sviranja.

 Al' dobro, bar je bolje glumio sviranje, nego određeni glumci u

 zapadnim filmovima i korejskim tv serijama (možete pogledati na

sjajnom kanalu ,TwoSetViolin na račun te nevešte, loše glume

 sviranja violine https://www.youtube.com/playlist?list=PLq-Pj3G-56pAIdy10emCp6rzcqR0LUUqS.



 Nevena Ignjatović (Ema), dobra u svojoj ulozi podrške i prijatelja

 za Mišu. Ona je fino izvela kratko pesmu ,Danica' od grupe

 ,Ljubičice' i trebala otpevati barem još dve-tri pesme (ima

 lep i čist glas).


 Aleksandar Stojković (Mišin otac Raša), ubedljivo odlična uloga

 oca koji prvobitno nije želeo da mu sin ostvari svoj san zbog

 tužnih okolnosti i straha (taj deo priče u filmu nipošto ne treba

 gledati crno belo, jer je potpuno istinito prikazan i iskazan).


 Olga Odanović (Mišina baka Milena i Rašina majka), još jedan

 Mišin saveznik, kritičar i najbolji prijatelj, očekivano odlična

 gluma.


 Muzika za film u vidu grupe ,Ljubičice' je bio posebno pun 

 pogodak, pohvale zaslužuju Bojana Đolović, Anđela Kosić (obe

 su bile instrumentalistkinje za veliki broj muzičkih scena, pa

 i samog Mišinog sviranja) i Ognjen Janjić (njegovo sviranje bilo

 u vidu pesme ,Moravac', na jednom slavlju gde Miša ,svirao').




 Mesto gde je snimljen film Veliki Borak se nalazi u Barajevu,

 kadrovi blizu i sa daljine snimljeni odličnog kolorita, brzine i

 montaža je dobro ispala.



  Kraj filma, da te posebno dirne i rasplače i ima materijala za

 mogući drugi deo. Po mom mišljenju, mislim da je 90% ove

 važne dramatično komične priče potpuno zaokružen. Možda bi

 trebao biti 2. deo u slučaju da li Miša u potpunosti završio 

 Akademiju, nakon toga počeo živeti svuda ili se vratio u svoje selo.



 Ocena 9.5