Приказивање постова са ознаком 1990. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком 1990. Прикажи све постове

понедељак, 25. септембар 2023.

Oni su govorili...

 



 Solunci govore je istorijska drama zasnovana po svedočenjima

 preživelih ratnika iz Prvog svetskog rata koje prikupio Antonije

 Đurić (1929-2020).


 Premijeru je imala u Narodnom pozorištu 30.12. 1981, posebna stvar 

 je

 što su na premijeri bili živi ti veterani, a predstava se davala 10

 godina.


 Ovaj televizijski snimak je iz 1990, rediteljka Cisana Murusidze.


                                            

  Šestoro glumaca je glumelo dva-tri lika i to je veoma vešto

 dramaturški odrađeno. Na početku, trebali su lepo da napišu

 zajedno prvo imena glumaca i njihove likove, a zapravo su prvo

 napisali odvojeno likove i onda glumce.


 Ta autentična svedočenja su bila u pozorišnom smislu odlično i

 čisto iskazana, lično mi bili najdirljiviji deo kad su pevali ,Tamo

 daleko' i ,Kreće se lađa francuska'.



  Ovoj predstavi jedan od pluseva bio što su zvali stručnog

 konsultanta povodom vojničkih činova i istorijskih podataka

 (to je bio profesor Milorad Prelević, artiljerijski major JNA),

 posebni kraj bio u vidu pokazivanja kamere na prvom redu, gde

 su bila petorica preživelih vojnika iz onog vremena.



 Predstava se i dan danas izvodi širom Srbije i to je dobro. Neka 

 tako bude i dalje.


 Ocena 10


 
  


                                                 

понедељак, 13. јун 2022.

Kroz 9 poglavlja, pozorišna priča o...

 


 Klaustrofobična komedija i drama od Dušana Kovačevića imala

 premijeru 1987, a 1990. je napravljena televizijska adaptacija koju

 režirao Andrija Đukić. predstava bila izvedena 200 puta, poslednje

 izvođenje bilo 1993.

 

  Dvadeset osam godina kasnije, u istom pozorištu i drugom 

 postavom je izvedena predstava, ovog marta doživela 150 

 izvođenje i još se igra. Ovde će biti reč o originalnoj verziji.


                                                        

 Za razliku od takođe sjajne predstave ,Profesionalac'


 ovde se nalaze porodica Kraj sa njim, starijim bratom Jagošom

  i starijom sestrom Veselom. Tu malu porodicu sa sopstvenim,

 emotivno unutrašnjim tragedijama su odlično odglumeli 

 Mihailo Miša Janketić (Jagoš), Jelisaveta Seka Sablić (Vesela) i

 Žarko Radić (Teja). Za Žarka, mogla sam zamisliti da glumi

 istoimenog lika u predstavi ,Profesionalac'.



 Danilo Bata Stojković kao Sava odžačar, čovek koji hteo spasiti

 balerinu Ninu Herbert (Sofija Žugić) i živeti sasvim normalno

 je odglumeo očekivano odlično i u jednom od komentara za

 ovu predstavu sam čula da je tu sklonjen Savin monolog i ako

 je stvarno bio taj monolog u toj predstavi, to je velika šteta.


  I Danilo Lazović (Vule milicioner i Savin jedini prijatelj) bio

 fenomenalan (pogotovo u sceni kada čuje pesmu iz zavičaja).



  Volela bih da vidim i noviju varijantu ove predstave (za nju sam

 čula da je dobra), bilo uživo ili na internetu (svakako je bolje

 uživo). Kroz devet poglavlja, ispričana odlično dramska 

 pozorišna priča o malobrojnoj, tipičnoj porodici i pojedincu sa

 kojim svako ispravan, čistog srca i moralan se može poisvetiti.


 Ocena 10

среда, 1. јун 2022.

Penzionisani policajac dosta zna o...

 


 Profesionalac je drama Dušana Kovačevića i spada među njegove

 najveće i najbolje klasike.

 Nastala 1990. godine, ova verzija je bila 101. predstava u istoj

 godini koju za tv adaptaciju režirao Andrija Đukić, a 2003. bio 

 istoimeni film (naš kandidat za Oskara u kategoriji za najbolji film 

 van engleskog govornog područja).


 Predstava se igrala u periodu 1990-2002 i to 416 puta.


                                                  

 Teodor Teja Kraj je urednik izdavačke kuće koji trebao proslaviti

 četrdeset drugi rođendan. Iznenada, dolazi penzionisani policajac

 Luka Laban i on dosta zna o Teji...


 Danilo Bata Stojković (Luka), od prve do poslednje rečenice je

 fenomenalno odglumeo u ovom delu. Bogdan Diklić (Teja) bio

 nekako ravan na početku kad je imao monologe i dijaloge sa

 Nedom Arnerić (sekretarica Marta). U scenama sa Batom i kad je

 pročitao majčino pismo, bio veoma dobar.


 Predstava je trebala biti čista duodrama, Nedin lik bio donekle 

 potreban, ali onaj književnik što ga Teja odbio (Vanja

 Janketić), nije bio potreban.


 Prepuna bitnih životnih lekcija, jednostavna scenografija bila prava

 za predstavu tog tipa i svako bi je trebao pogledati. Što se tiče 

 pitanja da li je potrebna reobnova, odgovor je ne. Sa reobnovom,

 bila bi upropašćena ova važna, pozorišno dramska priča.


 Ocena 9

субота, 30. мај 2020.

Jedan od naših simbola u I svetskom ratu bila ova bolnica




 Kolubarska bitka https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/u-vaznoj-nasoj-bici-on-je-uradio-veliki.html.


 Valjevska bolnica je nastavak priče sa posta koji je iznad i

 treći deo dela ,Vreme smrti' od Dobrice Ćosića.


 Video na ovom postu je iz 1990. godine, reditelj Dejan Mijač 

 (premijera bila 1989).


                                               
 Valjevska bolnica je bila najveća bolnica za vreme I svetskog rata,

 simbol velike medicinske požrtvovanosti i humanosti...



 
 Neki od likova sa predstave ,Kolubarska bitka' se pojavljuju

 kraće ovde i svi su bili odlični.


 Milan Gutović (major Gavrilo Stanković) je dobio opravdane,

 pozitivne kritike, kao i Svetlana Bojković u ulozi jedne od

 naših velikanki u tom periodu Nadežde Petrović.


 Odlični su bili i Gojko Šantić (Dragutin Dimitrijević Apis),

 Mihajlo Kostić Pljaka (Milivoje Anđelković Kajafa), Radoslav

 Milenković (Gavrilov saborac Radojko), Katarina Gojković

 (Milena), Marko Baćović (prota Božidar), Miodrag Radovanović

 (doktor Nikolaj Maksimović Sergejev) i Irfan Mensur (doktor

 Filip Simić).



 I ovde su Predrag Pepi Laković kao Tola Dacić i Žarko Laušević

 kao njegov sin Miloje (njihovi likovi su više u Kolubarskoj

 bici) bili odlični. Ovde, njihove odvojene i zajedničke scene su 

 bile pravo emotivno i jasno odglumljene.


 Lažne tuče između Radojka i Pepija (Goran

 Daničić) su odrađene glumački bledo (ne krivim njih dvojicu).



 Poslednja scena predstave je prikaz velike žalosti i tuge, kao i 

 razočarenje na određene osobe (obratite pažnju na dijaloge između

 Radojka i prote Božidara).



 Kolubarska bitka koja dobila teže i negativne kritike od nekolicine

 ljudi bolje prikazala istorijske i fiktivne ličnosti zajedno i 

 Valjevsku bolnicu bih skratila između dvadeset minuta-pola sata.


 Ocena 8

петак, 29. мај 2020.

U važnoj našoj bici, on je uradio veliki čin




 Rodoljupci https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/lazne-patriote-ili-da-li-na-jednu-ili.html.


 Kolubarska bitka je drama zasnovana po delu Dobrice Ćosića

(biografiju o njemu pisao novinar Darko Hudelist

 https://kulturiska.blogspot.com/2019/06/petogodisnji-dnevnik-novinara-o.html) ,Vreme smrti' i bila izvedena u Jugoslovenskom 

 dramskom pozorištu 1990, reditelj Arsenije Jovanović

 Nastavak priče je u vidu drame ,Valjevska bolnica', takođe

 od JDP-a, samo što reditelj bio Dejan Mijač.


                                                
 Kolubarska bitka je bila deo I svetskog rata i kad svet pomislio

 da će naša vojska objaviti kapitulaciju, jedan čovek učinio veliki

 čin...



 Miša Janketić kao Živojin Mišić je bio odličan i samo njega sam

 mogla zamisliti u ulozi velikog, našeg vojvode. Dao u ovoj

 ulozi poseban, dramatičan maksimum i mislim da mu je to jedna

 od najvećih i najboljih uloga.


 Predrag Laković (Tola Dačić) poseban narator, čistog i jasnog

 glasa i govorio potpunu istinu o tadašnjem našem 

 duhu.


 Toni Laurenčić (Aleksandar Karađorđević) ubedljivo odglumeo

 osobu koja imala mimoilaženje stavova sa vojvodom Mišićem i

 mislio da će isti napraviti grešku sa tim činom.



 Glumci uopšte nisu radili recitatorsku glumu kao što

 famozni kritičari govore (takozvana loša recitatorska gluma je više

 po ekranizovanim delima Mir Jam). Neke od tih osoba su 

 imale drugu zamerku po vidu odrađenih telefonskih dijaloga.


 Nisu te osobe uopšte u pravu kod obe kritike, istorijske i 

 izmišljene ličnosti se stopile u ovom jakom delu i iz iste možete 

 naučiti mnogo lakše i zanimljivije o istaknutim našim istorijskim 

 ličnostima.


 Ocena 10



субота, 21. септембар 2019.

Ožalošćena porodica (tv film)




 O njemu i starijem bratu glumcu sam pisala pre godinu dana

 https://kulturiska.blogspot.com/2018/03/umetnicka-porodica-10.html.

 Milan Karadžić režirao tv adaptaciju Ožalošćene porodice pre

 29 godina.

 Ožaloćena porodica u dve pozorišne varijante.

 1. https://kulturiska.blogspot.com/2019/08/ozaloscena-porodica-sa-posebnim-glumcima.html.

 2. https://kulturiska.blogspot.com/2019/09/ozaloscena-porodica-sa-decom-u-glavnim.html?m=1



 Cela glumačka postava je ozbiljno sjajna i enterijer kuće sa

 velikim stilom. Njihova komešanja kad se bune protiv

 Agatonovih naredbi sam uspela jasno čuti i Miši Janketiću odlično

 stajala ova rola.

 Šou su mi bile finalne reči i njegova velika tajna, na koji su svi

 bili zaprepašćeni. 



 Ocena 10
                                                   

четвртак, 10. јануар 2019.

Susret vuka i čoveka na planinskim predelima



 Preko zanimljivoh linka https://www.kurir.rs/mundijal-2018/3085255/neverovatna-prica-za-sva-vremena-dokumentarac-bbc-otkrio-sokantnu-istinu-o-luki-modricu-po-krsu-krajine-su-slikali-vukove-a-onda-su-nesvesno-snimili-malog-cobanina-koji-je-danas-prva-zvezda-mundijala-video, otkriti jednu od

 zanimljivih priča iz prošle godine+ pogledati kratki dokumentarni 

 film ,Napad vukova'. 

 Prvi Pavlov film o vukovima https://kulturiska.blogspot.com/2018/10/sjajno-prijateljstvo-coveka-i-vuka.html.


                                        


Za ono doba kad je film snimljen (1990), mogu reći da su

 noćne scene jako dobro snimljene. Nema naratora (veliki plus),

 već prevod na engleskom, ali ćete lako razumeti isti.

 Pavle Belanović je sjajno odradio posao i najveća pouka istog

 jeste da ne ugrožavamo prirodna staništa divljih životinja!


 Ocena 10

четвртак, 13. децембар 2018.

Autobiografska trilogija (film)





 Anđeo za mojim stolom (autobiografija)

 https://kulturiska.blogspot.com/2018/09/autobiografska-trilogija-o.html.


 Istoimeni film iz 1990. je snimljen u Australiji, Novom Zelandu

 i Velikoj Britaniji. Prvi novozelandski film koji je bio na

 Venecijanskom filmskom festivalu (dobitnik specijalne nagrade

 žirija), a većina iz publike se bunila što film nije dobio Zlatnog

 lava.


 Film (bez prevoda) http://putlockerz.io/watch/EdZq2DGp-an-angel-at-my-table.html.


 Kratka radnja


 Skoro isto kao u autobiografiji...



 Dobro su uspeli da stave sve važne akcente života Dženet Frejm u

 filmu koji traje 2 sata i 38 minuta. Originalno, napravljen kao

 mini serija i odlično uklopili sličnosti sa stvarnim likovima.



 Keri Foks (odrasla Dženet) odradila ozbiljno i odlično zadatak u

 roli osobe čiji životni poziv je spasao u pravi čas.


 Kevin Vilson (Dženetin tata) jako podsećao na prave ostrvske

 seoske očeve, Martin Sanderson (Dženetin prijatelj i anđeo pisac

 Frenk Sanderson) odglumeo prirodno.



 Dženetine tragedije su prikazane na realističan i jak način, trebala

 je biti proširena priča njenog odnosa sa

 roditeljima. Brat Džordž se slabo pojavljuje, sve one koje su

 glumele njene tri sestre odlične.


 Trebao je dobiti Zlatnog lava, a sama Dženet bila zadovoljna

 filmskim prikazom njenog života. 



 Ocena 10