Приказивање постова са ознаком Beogradsko dramsko pozorište. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Beogradsko dramsko pozorište. Прикажи све постове

понедељак, 15. јул 2024.

Don Kihot iz '71

 




  Moj utisak o ,Majstor i Margarita'+ pozorišnoj drami ,Molijer'

 https://kulturiska.blogspot.com/2022/08/moderno-satiricno-i-veliko-bulgakovo.html.


 Mihail Bulgakov bio inspirisan delom Migela del Servantesa

 ,Don Kihot' i u Rusiji, predstava ,Don Kihot i Sančo Pansa' bila

 postavljena tek posle njegove smrti.


  Televizijska verzija je iz 1971. godine, reditelj Zdravko Šotra

 i bila izvedena u Savremenom pozorištu (današnje Beogradsko

 dramsko pozorište, a samu predstavu režirao Radomir Šaranović).

                                            


  Vladimir Popović u naslovnoj ulozi je bio odličan, a pročitala sam

 da je bio ne samo veoma jak pozorišni, već i televizijski glumac

 (poslednja uloga mu bila u seriji ,Vruć vetar'  https://kulturiska.blogspot.com/2019/01/surda.html u ulozi 

 sudije 1980, a 1981. je preminuo).


 Briljirao je i Predrag Laković kao Sančo, Tamara Miletić 

 (Antonija/Princeza) ok. Dušan Poček i ovde glumeo sporednu

 ulogu (sada je bio sveštenik), očekivano upečatljivo.


  Scenografija i kostimi jesu dočarali Servantesovo vreme, predstava

 ima samo dve mane.



 1. Previše likova. Ovo bi sigurno bila odlična duo drama sa

 Popovićem i Lakovićem ili drama sa malo likova (maksimalno

 pet).


 2. U scenama burnih događaja, nisu morali toliko da viču (baš

 mi je zasmetalo dok sam pratila radnju).


  Ako slušate preko kompjutera ili laptopa, moraćete da pojačate.

 Sa slušalicama će biti ok, a sama predstava ima radio dramsku

 atmosferu (nema puno objekata, ne dešava se nešto puno na

 sceni).


  Ocena 8 



 

петак, 15. септембар 2023.

Paliluske unutrašnje tragedije

 



  Tako je moralo biti https://kulturiska.blogspot.com/2022/11/nije-morao-biti-njen-kraj.html.


 Egon Savin u Beogradskom dramskom pozorištu režirao

 ,Paliluski roman', koji je zasnovan po delu Branislava Nušića

 ,Iza božijih leđa'. Rediteljke za ovu televizijsku verziju su

 Andrea Ada Lazić i Sunčica Jergović.


                                            

  Jula rešila da konačno više ne bude sa Simom (varala svog

 muža Jovu koji nakon te prevare propao), a komšiluk takođe ima

 svoje tragedije...



 Miloš Biković (Sima) imao bledunjav i veoma loš naglasak 

 prigradskog siromašnog

 momka koji bi da vlada čvrstom rukom i zadovoljio samo svoje 

 potrebe.


 Hana Selimović pokazala maestralnost u ovoj predstavi kao

 žena tragičarka Jula koja se prekasno pokajala za prevaru i

 propast odnosa sa Jovom (takođe odlična gluma Jove Maksića,

 a njegov lik nije potpun svetac).


 Sandru Bugarski sam sa ovim kostimom jedva prepoznala, ali

 odlično odglumila Bandistovicu, jednu od retkih koja htela pomoći

 Juli.

 
 Milica Gojković u sporednoj ulozi Svastike briljatna, Slobodan

 Ćustić (Kuropatkin) me blago prijatno iznenadio što nije izveo

 na drven način ovu ulogu, nalik ulogu Nemog sluge u očaj filmskom

 i tv originalu ,Nečiste krvi'.



  Bilo je preterivanjima u vrištanju kad se dešavale te tragedije i

 samog kobnog kraja za jednu osobu.


 Ocena 9 

субота, 11. јун 2022.

Nikako da otpusti lošeg radnika, a iza svega toga...

 


 Poltron je drama iz 1986, pa je tri godine kasnije bio 

 snimljen istoimenom filmu. Ovde će te videti verziju predstave iz

 1998, u Beogradskom dramskom pozorištu. Predstava je imala

 250 izvođenja i izvodila se više od dvanaest godina.


                                                    

  Veoma loš radnik Radivoje Šulajić bezbroj puta trebao dobiti 

 otkaz u svom preduzeću, direktor Miodrag Krtalić nikako da

 uruči Šulajiću otkaz...


 Slobodan Ćustić (Miodrag Krtalić), jedan od najgorih pozorišnih

 glumaca (on glumi u seriji ,Igra sudbine' telohranitelja

 Ade Kanački Vukašina Suvobrka) i naslovnih glumaca u predstavi.


 Živojin Žika Milenković (Miodrag Krtalić), odličan u ulozi 
 
 direktora preduzeća koji nikako Šulajiću da da otkaz, ne rešava

 privatne i druge poslovne probleme.


 Milica Milša (Zorica Plavšić) je ovde za kuku majko i veoma loša,

 Žiža Stojanović (sekretarica Paulina) ok, Radmila Savićević

 (radnica Vidosava Pajković), odlična, kao i Tatjana Lukjanova

 (stanodavka), Božidar Stošić (Zoričin otac), posebno iritantan bio

 tu.


 Komičan prikaz raznih ulizica koji su u stvarnosti loši radnici, a

 na sve moguće načine pokušavaju zadržati posao je ovde ispao u

 90% slučajeva predosadan, scenografija ograničeno loša i dobro je

 što više nema na repertoaru. A možda reobnova kroz 

 moderno aktuelnu verziju bi bila podnošljivija.


 Ocena 4

уторак, 26. јануар 2021.

Treća predstava o knezu Mihailu nije bila toliko loša

 Knez Mihailo je istorijska drama Svetlane Velmar Janković

 imala premijeru u JDP-u 1996, reditelj Dimitrije Jovanović.

 Na žalost, zgrada JDP-a izgorela 1997, snimak je iz 1998. u

 BDP-u.

 U stvarnosti, Knez Mihailo bio ljubitelj pozorišta, ali tri predstave

 iz različitih perioda njegovog života nisu imale uspeha (čak i

 ova sa posta).


                                               
 Priča koja govori o poslednjim danima Kneza Mihaila i ljubavnom

 trouglu...



  Dragan Petrović Pele (knez Mihailo) je dobro izneo glavnu

 ulogu, Miodrag Radovanović Mrgud (Anastas Jovanović) 

 odličan, ubedljiv i izražajne glume.

 Rade Marković (Ilija Garašanin) bio nešto kratko u predstavi,

 isto odličan.

 Đurđija Cvetić (Anka Obrenović, sestra Mihailova) i Nataša

 Ninković (Katarina Konstantinović, Ankina kći) čisto,

 skoncetrisano i odlično glumele.

 Ivan Bekjarev (pukovnik Milivoje Petrović Blaznavac) jak

 vokal, samo u nekom trenutku bio stegnut kad treba da pozdravlja

 određenu osobu.



 Uvod predstave je nalik književnom ravnom, sporom uvodu.

 Po pitanju sredine, najinteresatniji su bili dijalozi sa dve 

 osobe, kraj koji je bio tragičan za tri glavna i jednim sporednim

 likom mi nije bio dramatično i jako odrađen (to je scenaristički

 bilo veoma amaterski loše). Pevački vokali na kraju u vidu

 Dragoslava Aksentijevića i Meline Appiah veoma dobri.


 Predstava bi bila savršena kao radio drama, u političkim dijalozima

 falilo dinamike i oštrine. Sigurna sam da bi pronašli glumce za

 reobnovu, kroz bolji scenario i scenografiju (shvatam zašto je

 scenografija bila slabija).

 Ocena 7 


петак, 26. јун 2020.

Odnos mladog muškarca i bakice ispao...




 Idealan muž https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/niko-nije-idealan.html.


 Kolin Higins (1941-1988) je bio australijsko američki scenarista,

 režiser i producent. Napisao scenario i producirao film ,Harold i

 Mod' 1971, premijera predstave u našoj verziji bila u BDP-u

 1980. godine, režija Paol Mađeli (tad je Harolda glumeo Milan 

 Erak).

 Predstava se izvodila do 2003. kada je preminula Tatjana 

 Lukjanova i imala reobnovu 2010.

 Verzija sa ovog posta je iz 2001. godine, bila napravljena kao

 dvodelna serija za tv adaptaciju, reditelj Slobodan Radović.


                                                        
 Harold Džejsen je mlad muškarac opsednut smrću, njegova

 majka ne mari za sinovljeva trenutna osećanja i gura u prisilnu

 socijalnost i moguću romansu sa nekom devojkom.


 Mardžori Mod Čardin je bakica od 79 godina, slobodnog duha,

 živi u stilu da treba uvek probati nešto novo i svakodnevno živi 

 punim plućima. Kakav li će njihov odnos biti? 


 Slobodan Beštić i Tatjana Lukjanova u svojim ulogama su bili

 sjajni, zabavni, ušli veoma jako u svoje likove u pojedinačnim

 i zajedničkim scenama. Tatjana veoma dramatično a opet sasvim

 jednostavno odglumela odlično pozorišnu smrt i Slobodan u

 svom liku odglumeo jako tugu.


 Žiža Stojanović (Haroldova majka Helen) veoma jaka, zanimljivo

 odglumeo Dušan Poček Haroldovog psihijatra (svideo mi se

 u drami ,U agoniji' gde bio kratko, al' veoma upečatljiv

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/krajnja-borba-troje-ljudi.html).


 Sluškinju Meri glumela Jelena Čvorović (jedna od poznatih uloga

 široj publici je kao Đošina žena Zorka Pandurović) i samo mi neka

 koreografija koju izvela bila smešna (trebao njen lik imati

 proširene rečenice).


 Što se tiče tri nesuđene dame za Haroldovu ženu (Milica Milša-

 Kendi Gaf, Vesna Čipčić-Edit Fern i Jadranka Selec-Elen Gir),

 za nijansu jača bila Jadranka (kod Milice samo izmenjen

 glas, kod Vesne samo gluma, ali ne njene replike).


 Ima crnohumorne komedije povodom Haroldovih

 raznih pokušaja samoubistava, ali je to napravljeno sa merom i

 inteligentno.


 Drama je za sve koji se nalaze pod sumnjama, ne znaju 

 perspektivu svog života ili misle da više ne treba da žive (za osobe

 nalik Haroldu), da će uvek postojati osoba za pomoć, pozitivnu

 motivaciju i umeren optimizam nalik Mod.


 Volela bih da neko postavi na netu verziju iz 2010. (tad je Harold

 bio Petar Benčina, Mod Milena Dravić). 



 Ocena 10  

четвртак, 25. јун 2020.

Niko nije idealan




 Ne igraj na Engleze https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/trio-jako-prati.html.


 Satirična drama (pomalo i komedija)

 Oskara Vajlda ,Idealni muž' je imala premijeru u BDP-u prošle 

 godine. U doba stvaranja i izvođenja (1895.) bila veoma 

 popularna.


                                                    
 Ser Robert Čiltern je bio ucenjen od strane gospođe Lore

 Čivli...


 Prvi čin je bio u ruhu maskiranih junaka (mislila sam da će

 glumci biti obučeni u stilu 19. veka) i mogu reći da je to ispao

 moderno zabavni koncept predstave o ucenama, političkoj

 korupciji, javne i privatne časti.


 Branko Janković (Ser Robert Čiltern) odlično nosio glavnu rolu

 (posebno smešan kad je njegov lik bio posebno ugrožen,

 bojeći se za svoju čast), Tatjana Kecman kao supruga Gertruda

 takođe odlična.


 Milica Milša (gospođa Lora Goring) odglumela sasvim svedeno i

 veoma dobro, to važi i za Aleksandra Jovanovića (Lord Artur

 Goring) i Stanislavu Nikolić (Mejbel, Robertova mlađa sestra).


 Oskar Vajld je bio poseban majstor za pozorište (jedna

 od tih predstava u verziji NP-a bila ,Važno je zvati se Ernest'


 https://kulturiska.blogspot.com/2020/04/vazno-je-zvati-se.html).



 Ocena 10




                                                    

уторак, 23. јун 2020.

Trio jako prati...




 Igra parova https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/dva-para-i-dosta-emotivnih-igara.html?m=1.


 Jedna od kultnih predstava BDP-a ,Ne igraj na Engleze' je bila

 adaptirana u svim pozorištima širom ex Yu i tv dramu.

 Premijera bila 2007. godine, reditelj Vladimir Đurđević.


                                                 
 Tri tridesetogodišnjaka i najbolja prijatelja Paun, Piksi i Bule

 imaju svoj različit životni problem. Jednu stvar oni jako prate, a

 ona je...



 Trio u vidu Daniela Siča (Paun ima žešći kompleks

 niže vrednosti prema zaposlenoj ženi), Ivana Tomića (Bule zvani

 teški sarkastičar) i

 Marka Živića (Piksi se pogrešno dokazuje) fantastično odglumeo i 

 dočarao prosečnog tridesetogodišnjaka sa vrlinama, manama i 

 realističnim problemima.


 Improvizacije kod sve trojice su po mom mišljenju delovale jako

 spontano i odlično, njihov subjekt i tema predstave je na žalost

 među najjačim granama, nekima vrsta posebne utehe.


 Ocena 10  


Dva para i dosta emotivnih igara




 Ćeif https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/ceif-drama.html


 Igra parova je savremena komedija slovenačkog

 reditelja i dramaturga Matjaža Zupančiča (po istoimenom

 delu je snimljen slovenački film), u BDP-u

 imala premijeru 2005. godine, rediteljka Milica Kralj.

 Bračni par Sonja i Bernard nisu očekivali da će njihova

 prijateljica Vera doći sa mlađim momkom Ivanom u goste i 

 vremenom će se dešavati emotivne igre...



 Aleksandar Alač (Bernard) i Elizabeta Đorevska (Sonja) kao 

 pozorišni supružnici koji su samo na početku imali pridiv

 jake i duge veze bili izvrsni i uverljivi.


 Neda Arnerić (Vera) će nedostajati na polju kulture (prošlo je

 pet meseci od njene smrti), dopadljivo odglumela ženu u 

 godinama sa mlađim momkom i njen lik osetio potrebu

 da dobije novu životnu svežinu i energiju.


 Dragiša Milojković (Ivan) najmlađi od njih četvoro, odglumeo

 na visokom nivou Verinog mlađeg momka i njegov lik nije 

 nimalo naivan (obratite pažnju na scene kada njih dvoje treba da

 idu kući i on ostaje sa Sonjom). U ovoj predosadnoj komediji

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/kvartet-manirsko-predosadna-komedija.html jedini valjao.



 Prave slike njih četvoro se postepeno pokazuju, filozofsko jaka

 pozorišna priča o svim emotivnim igrama koje ljudi čine.


 Ocena 10                                                                                                                                                                        

уторак, 16. јун 2020.

Ćeif (drama)




 Zlatno runo https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/jedan-trazi-potpuno-nemoguc-potez-od.html?m=1.


 Ćeif (arapska reč za dobro raspoloženje, radost, veselje, uživanje)

 je drama Mirze Fehimovića, izvedena u BDP-u 2007. godine,

 reditelj Egon Savin. Rediteljka tv adaptacije sa posta je Andrea

 Ada Lazić.


                                                     
 Kroz isprepletane sudbine jedne porodice i njihovih bližnjih,

 govori se o bosanskoj traumi...



 Ljubomir Bandović (Salko Halilović) voli da se šali, ima blaži

 optimizam (iako se njegov lik nalazi u kolicima) i veruje da će

 biti bolje.


 Dušanka Stojanović (Salkova žena Esma) velika vernica, 

 prvobitno bila duboko ogorčena na odlazak mlađe sestre Munevere

 (Radmila Tomović) i njenog muža Stevana (Nebojša Ljubičić) za

 vreme teskobnog stanja, kasnije imala razloga zašto se 

 predomislila.


 Sandra Bugarski (Klara Horvat) i Slobodan Ćustić (Hamo

 Mutevelić) su bili retki i najveći prijatelji porodice Halilović.



 Prvobitno mi se nije svidela ideja da lutke dece budu glumci umesto

 prave dece (lutke nemaju lica) i tek sam shvatila zašto je to bilo učinjeno.

 Lako Nikolić (Munevrin i Stevanov sin Mirko),

 Maja Kolundžija Zoroe (Salkova i Esmina kći) i Jovana Cvetković

 (usvojena Munevrina i Stevanova kći Elizabet) dobro odigrali

 svoje uloge.



 Ljudi koji su ostali u teskobi i oni koji su otišli imaju ubedljive,

 opravdane razloge svojih postupaka i dopalo mi se što politike

 bilo na veoma malom nivou.


 U samom epilogu, otkrićete da li će svi doživeti ćeif, jedino što

 ću reći u izvrsnoj drami jeste da je završna scena posebno dirljiva.


 Ocena 10



понедељак, 15. јун 2020.

Jedan traži potpuno nemoguć potez od drugog




 Privatni životi https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/kvartet-manirsko-predosadna-komedija.html?m=1.


 Zlatno runo je pozorišna adaptacija istoimenog romana i drame

 ,Remek dela' od Borislava Pekića.

 Premijeru imala u kruševačkom pozorištu 2000, a premijera u

 Beogradu bila 2001. u BDP-u, reditelj Nebojša Bradić.

 Televizijska adaptacija na ovom postu je iz 2005, reditelj

 Miško Milojević. Video odavno nedostupan.



                                                     
 Simeon Njago cincarski majstor umetničke šminke dobio zadatak

 od strane grčkog patriote, doktora Kajsunizadea da našminka

 mrtvog turskog sultana Sulejmana...




 Kompleksno dugi dijalozi i gestovi bili između naša dva lika, dok

 treći u vidu Agatodemona/naratora (Ivan Tomić) pojavljivao kao

 lik upozorenja i nesreće. Treći lik može u nekim delima pokvariti

 priču dva glavna junaka i tok, njegov lik bio intrigatno filozofsko

 zanimljiv.



 Nebojša Dugalić (Simeon) ne želi tako lako dati na sebe, svoju

 umetnost i način života.


 Vojin Ćetković (Kajsunizade) traži od Simeona potpuno nemoguć

 potez, racionalan, spreman da do realizacije poteza dođe makar

 na loš način (njegova gluma u scenama besa me blago naježila).
                                                    
Slika sa izložbe o stogodišnjici UDUS-a 




 Njih dvojica već glumeše zajedno u I sezoni Žigosanih u reketu

 (Nebojša jednog od glavnih likova Vojislava Todorovića, Vojin

 profesora negativca Nojmana), u ovoj predstavi bili očekivano

 odlični.


 Ocena 10


субота, 13. јун 2020.

Kvartet manirsko predosadna komedija





 Zver na mesecu https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/supruznici-kojima-trebalo-vreme.html.


 Noel Kauard (1899-1973) je bio engleski dramski pisac, 

 kompozitor, reditelj, glumac i pevač.


 Manirsku komediju (satirično komični prikaz postupaka, manira

 i očekivanja u društvu i postavlja pitanja oko socijalnog standarda)

 ,Privatni životi' je napravio 1930. godine, imala mešane kritike i

 nekoliko adaptacija.


 Naša varijanta je izvedena u BDP-u 2002, dok se ovde nalazi

 tv verzija iz 2003. godine, reditelj Slobodan Radović.


                                                    
  Dva bračna para na svojim medenim mesecima sreću...



 Ljubinka Klarić (Amanda, bivša Eliotova žena, sadašnja

 Viktorova žena) kao cinična osoba sa prošlog veka 

 ispala neverovatno dosadna, rečenice potpuna ravnoća (ona je 

 sjajna glumica, samo u ovom slučaju mi se ne sviđa).


 Milan Čučilović (Eliot, bivši Amandin muž, sadašnji Sibilin muž)

 dobar, samo u Mister Dolaru bio bolji, zabavniji i većeg

 šarma.


 Milica Zarić (Sibil) na početku klimava uloga blago naivne

 žene, posle bila sasvim dobra.


 Dragiša Milojković (Viktor) najbolji od svo četvoro, jake

 replike, glume i jedini koji po mom mišljenju sto procentno

 odradio posao.


 Tatjana Lukjanova kao sobarica Luiza u epizodnoj ulozi zaslužuje

 pohvale.



 Ovo je trebala biti neka vrsta inteligentne, cinične i kritične 

 komedije o ljubavnim odnosima (bivši i sadašnji), postupcima i 

 osećanjima ovog kvarteta.


 Kvartet manirsko predosadna komedija, replike potpuno 

 nepamtljive i nimalo me ne čude mešane kritike. Presrećna sam

 što se ista više ne izvodi.


 Ocena 4 





четвртак, 4. јун 2020.

Petočlana porodica nekako podnosi...




 Mister Dolar (BDP verzija)

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/dragisa-kao-zanjovan.html.


 Kuća sa prozorom je imala premijeru u BDP-u 2000. godine (ova

 verzija je iz 2001.), reditelj Vladimir Lazić, dramaturg predstave 

 glumica Ljiljana Lašić.


                                                  
 Petočlana porodica nekako podnosi trenutno vreme življenja...




 Fokus drame je na odnosu između senilne svekrve Lele (Tatjana

 Lukjanova) i nekadašnje vrhunske glumice Anje (Ljiljana Lašić)

 koji bio između poštovanja i mržnje (ljubavi bilo veoma malo).


 Muž Aleksandar (Mile Stanković) piše naučne radove koje retko

 ko hoće da proučava, veoma vezan za majku, prema ženi se 

 totalno ohladio.


 Jovana (Marica Vraneš) starije dete, saosećajna prema baki i tati

 (sa mamom tu i tamo imala neki odnos), mlađeg brata

 Marka (Miki Damjanović) dobronamerno savetovala i kritikovala

 za dosta stvari. On je želeo uraditi više od svog života, al' na 

 žalost, to više nikad nije bilo realizovano.


 Starije generacije na svoj način ozbiljno zaglavili u

 prošlosti i očekivano, odrazilo se veoma negativno i pogubno.

   
 Nove generacije doživeše samo emotivna gušenja, unazađenost,

 statičnost i teskobu za napredak cele porodice i posebno 

 pojedinačno.


 Jedina scena za koju imam sićušnu zamerku jeste lažno Jovanino

 sviranje klavira (nije bilo uverljivo odglumljeno).


 Dragoljub Đuričić i prijatelji sa svojim bubnjevima dočarali

 odlično usporenu teskobu i rušenje jedne porodice.


 Ocena 10



среда, 3. јун 2020.

Dragiša kao Žan/Jovan...




 Osrednja filmska verzija (samo Đuza valjao)

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/osrednja-md-filmska-verzija-samo-je.html.


 Još jedna Mister Dolar pozorišna verzija bila izvedena u

 Beogradskom dramskom pozorištu 1997, verzija na ovom postu

 je iz 1998. Miroslav Belović je radio drugu verziju svog dela

 (original verzija je sjajna https://kulturiska.blogspot.com/2019/11/jedan-kelner-odjednom-postade.html)


                                                 
 Predstavljanje tih površnih bogataša u ovom slučaju je ogromno

 ne. Ravno, bledo i nezanimljivo.


  Dragiša Milojković kao Žan/Jovan Todorović (on glumeo sina

 u seriji ,Seljaci') odglumeo za divno čudo i odlično naslovnu 

 ulogu.


 Milan Čučilović (Matković) u nekim delovima prebrzo govorio,

 sa druge strane bio veoma šarmantan, zabavan i elegantno nosio 

 ulogu (on je glumeo Bananu u Žigosanima u reketu).


 Žika Milenković (Predsednik kluba) očekivano odličan, Žiža

 Stojanović kao jedna od gospođa bila veoma zanimljiva (šteta

 što je široke mase znaju kao Cacu Fontanu iz Srećnih

 ljudi i učesnicu Zadruge).


 Jedna od promena u odnosu na original jeste uloga novinara koja

 ovde bila novinarka u vidu Olivere Viktorović i odlično odglumela

 (glumela Džakovićevu mamu u Vojnoj akademiji).


 Nesuđenu Žanovu/Jovanovu verenicu zanimljivo odglumela 

 Sandra Bugarski (Pančeta iz Igre sudbine) i Milica Milša trebala

 u ono vreme da bude model, ne glumica.


 Koreografija Vladimira Logunova veoma fina i lagana, kostimi

 za čistu desetku i izritirao me Mariškin naglasak ovde.


 Ova verzija Mister Dolara je bolja od filmske, ali ne i od 

 originalne pozorišne verzije.


 Ocena 8







петак, 22. мај 2020.

Uzalud su čekali...


 U agoniji https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/krajnja-borba-troje-ljudi.html?m=1.


 Komedija/drama Stevana Koprivice ,Oružje zbogom' od BDP-a

 (obrnutim redosledom pod nazivom ,Zbogom

 oružje' je jedno od najvećih dela Ernest Hemingveja) je

 imala praizvedbu 1990.

 Verzija je iz 1991. za televizijski prikaz.


                                              
 U Igalu se nalaze tri penzionisana ratna veterana...



 Tri penzionisana ratna veterana (Žika Milenković, Đuza

 Stojiljković i Miodrag Milovanov) su portretisali odlično 

 svoje likove koji se prisećaju svojih poslovnih dana i duboko

 žale što borave trenutno u Igalu.


 Lada Skender (medicinska sestra Jasna) veoma dobra i njen

 glas u nekim trenucima podseća na glas glumice Mile Elegović

 (Irena iz Bitangi i princeza).


 Priča o njima trojici je između drame i komedije i prikaz 

 događaja koji će biti veoma nesrećni i kobni za ovo društvo.


 Ocena 10

четвртак, 21. мај 2020.

Krajnja borba troje ljudi




 Putujuće pozorište Šopalović

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/gde-je-granica-u-vanredno-vreme-izmeu.html.


 U agoniji je drama od Miroslava Krleže iz 1929. godine, pripada 

 delu ciklusa o Glembajevima i spada među najčešće izvedene 

 drame na ovim prostorima.

 Premijeru u Beogradskom dramskom pozorištu imala

 1976, ovde je televizijska verzija iz 1981. Režija Aleksandar

 Ognjanović.




                                              
 Brak Lenbahovih sporo propada, zbog barunovih poroka koji su

 otišli predaleko i njegova žena Laura to više ne može trpeti.

 Ona i doktor Ivan Križovec su imali tajnu vezu...



 Laura Lenbahova (Neda Ognjanović) potpuno nesrećna u braku,

 često naglo promenljivog raspoloženja i ti ekstremi je na kraju

 koštali života.

 Njen poročni muž barun Lenbah (Pavle Bogatinčević) nije želeo

 razvod, niti pustiti da bude sa drugim, kog oboje znaju.

 Doktor Ivan Križovec (Stevo Žigon) se duboko i tajno nadao da

 će biti sa Laurom, ojačati svoj političko društveni položaj i oprati

 ruke sa nekih stvari, jedino uspeo u potpunosti sa drugim

 segmentom.

 Grofica Madlen Petrovna (Tatjana Lukjanova) prvobitno Laurina

 prijateljica, kasnije pokazala svoje maskirano prevarantsko i 

 teško lice. Njena uloga jeste bila epizodna u ovoj drami, ali

 posebno upečatljiva i jako odrađena (malo mi zasmetalo dok

 povisi veseo ton).


 Krajnja borba troje ljudi se očekivano završila tragično jedino za

 Lenbahove, doktor glatko emotivno i fizički pobegao od

 udovice Laure.


 Upečatljiv je bio i Dušan Poček (inspektor, šira publika ga zna

 u Srećnim ljudima i Porodičnom blagu), jaka drama o krajnjoj

 borbi troje ljudi.


 Ocena 10 










субота, 16. мај 2020.

Narodska, pozorišna priča




 Neprijatelj naroda https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/on-nije-trebao-biti-proglasen.html


 Janko Veselinović (1862-1905) je bio naš pisac.

 Njegova najpoznatija dela:Slike iz seoskog života, Hajduk

 Stanko, Poljsko cveće i druga.

 Pozorišno delo ,Đido' pisao zajedno sa kolegom Dragomirom

 Brzakom (1851-1904).


 Verzija na ovom postu je iz 1970. godine (premijera je bila

 1968.) u Beogradskom dramskom pozorištu. Režija Minja

 Dedić, muzika Đorđe Karaklajić.


                                               
 Na selu se bira novi kmet, dok Zdravko zvani Đido i Ljubica

 bore za svoju ljubav...



 Žika Milenković (Marinko) i Nikola Milić (Stanojlo) odlični u

 ulogama osoba koje se borile za kmetstvo.

 Miodrag Milovanov (Zdravko/Đido) energična, ozbiljna i

 odlična gluma, Vesna Predojević (Ljubica) umilna, čista i lepa

 gluma, obojena divnim pevačkim vokalom. Srboljub Milin

 (Milić) takođe odličan.


 Miodrag Petrović Čkalja (Maksim) odglumeo posebno 

 razmaženog, a opet bezazlenog momka posebno uverljivo.


 Naša pozorišno narodsko viđenje o paru koji na kraju uspeo

 biti zajedno i pomiriti očeve me u potpunosti oduševilo.

 Pesme su divno narodske i zabavne, kao i koreografije, Đido će

 vas potpuno opustiti. I ta predstava treba da ostane na repertoaru

 (izvodila se u Domu kulture Prokuplja).


 Ocena 10








петак, 15. мај 2020.

On nije trebao biti proglašen neprijateljem naroda


 Neprijatelj naroda je drama Henrika Ibzena (sjajna verzija

 drame Heda Gabler https://kulturiska.blogspot.com/2020/04/natasa-ninkovic-kao-heda-sjajna.html),

 samo što je u scenskoj adaptaciji Artura Milera.

 Don Žuan se vraća iz rata (predstava JDP-a)

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/vratio-se-iz-rata-ne-znajuci.html.


 Verzija je iz Beogradskog dramskog pozorišta 1968. godine,

 režiser Aleksandar Ognjanović.


                                                
 Doktor Tomas Stokman želi da iskaže jednu ozbiljnu i važnu

 vest koja se tiče njegovog rodnog grada. Ali, njegov brat

 gradonačelnik Peter ima ozbiljno protiv i vremenom su Tomasa

 proglasili neprijateljem naroda...




 Vlastimir Đuza Stojiljković (Tomas) odličan u ulozi čoveka

 koji na regularan i pošten način pokušao skrenuti pažnju narodu

 na tu ozbiljnu i važnu vest. Narod na žalost će pre ići za pogrešnim

 političkim stadom, nego saslušati pojedinca ili grupu koji su

 spremni da do kraja kažu i skrenu pažnju na ozbiljnu istinu.


 Da li bi ista mogla biti aktuelna i danas? Danas, itekako i trebalo

 bi ista biti u nekom od naših pozorišta.


 Ocena 10