Приказивање постова са ознаком Egon Savin. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Egon Savin. Прикажи све постове

среда, 24. април 2024.

Motoristika...

 



  Smrtonosna motoristika je bila drama Aleksandra Ace Popovića

 koja premijeru imala 10 dana nakon njegove smrti (19. oktobar

 1996.) u Subotičkom narodnom pozorištu (pogledaću i tu verziju).


 Ovde će biti verzija iz Ateljea 212 iz 2007. godine, koju su 

 dramaturgiju radili Egon Savin i Nebojša Romčević (samu predstavu

 režirao Egon Savin), dok ovu televizijsku adaptaciju radio 

 Milivoje Miško Milojević.


 Ateljevska verzija bila odigrana 134 puta, premijeru imala 

 2005, a 10 godina kasnije imala poslednje izvođenje. 


                                           

  Marela bila u bolnici sa još tri žene i kasnije otkrila da njen

 momak Dule varao sa Silvanom Havajkom. Dule shvati da je

 pogrešio oko Silvane, pokušava se vratiti Mareli...





  Isidora Minić (Marela) bila odlična u glavnoj ženskoj ulozi žene

 koja bila jako odana Duletu i on je gadno povredio. Tražila

 se u vezi sa osobom koja je potpuno drugačiji životno

 intelektualni nivo (jako suprotan od Duleta) i lako 

 uspostavila odnose sa tri žene.

 Ankica, (veoma dobra Milica Mihajlović, opet imala jače uloge od 

 ove), Marica (jako dobra Tanja Pjevac, šteta što njen lik bio 

 sporedan i najmanje pričao od ženskih, sporednih likova) i Anica 

 (Ana Franić sa njenom glumom ovde bila ravna linija). 

 
 Dubravku Mijatović (Silvana Havajka) su uspešno spoljno poružneli
 
 i što se tiče njene glume, čista desetka.



  Nenad Jezdić kao Dule bio najubedljiviji u monologu, pevanju i

 malo plesu, njegov lik shvativši veliku, posebnu grešku pokušao

 dobiti drugu šansu. Dule je preemotivan, burnog ponašanja,

 radi nestabilan posao i ne drži se pravila.



  Mladen Andrejević (profesor istorije Svetislav Sveta Apostolović)

 ubedljiva gluma osobe koja po ličnosti, postupcima i razmišljanju 

 potpuno suprotan od Duleta (ozbiljan, odmeren, zaposlen i drži

 se pravila).



  Velike pohvale za Sofiju Juričan (medicinska sestra Pavica) koja

 odglumela taj lik sasvim prirodno.


 Nađa Sekulić (Milisava policajka), jedna od najupečatljivijih 

 sporednih uloga.



  Mihajlo Miša Janketić (čika Dragi), živopisno i maestralno 

 odglumio čoveka naše svakodnevnice, baš dobar bio i Nenad 

 Ćirić (kafedžija Gane).



 Par epizodista nije bilo potrebno, scenografija svesno bila 

 jednolična, mračna i sa malo promene rekvizita, delovi sa 

 pevanjem (na kraju same predstave iskreno to nisam očekivala)

 su mi bili između smešnih i čudnih.



  Predstava ima smeha, važnih tema za razmišljanje i razgovore i

 dirljivosti (ljudi koji žive prosečnim i pomirljivim životom su

 tu prikazivani ljudski i gledalac se može poistovetiti sa njima).



  Ocena 9
 


                                              


 

петак, 15. септембар 2023.

Paliluske unutrašnje tragedije

 



  Tako je moralo biti https://kulturiska.blogspot.com/2022/11/nije-morao-biti-njen-kraj.html.


 Egon Savin u Beogradskom dramskom pozorištu režirao

 ,Paliluski roman', koji je zasnovan po delu Branislava Nušića

 ,Iza božijih leđa'. Rediteljke za ovu televizijsku verziju su

 Andrea Ada Lazić i Sunčica Jergović.


                                            

  Jula rešila da konačno više ne bude sa Simom (varala svog

 muža Jovu koji nakon te prevare propao), a komšiluk takođe ima

 svoje tragedije...



 Miloš Biković (Sima) imao bledunjav i veoma loš naglasak 

 prigradskog siromašnog

 momka koji bi da vlada čvrstom rukom i zadovoljio samo svoje 

 potrebe.


 Hana Selimović pokazala maestralnost u ovoj predstavi kao

 žena tragičarka Jula koja se prekasno pokajala za prevaru i

 propast odnosa sa Jovom (takođe odlična gluma Jove Maksića,

 a njegov lik nije potpun svetac).


 Sandru Bugarski sam sa ovim kostimom jedva prepoznala, ali

 odlično odglumila Bandistovicu, jednu od retkih koja htela pomoći

 Juli.

 
 Milica Gojković u sporednoj ulozi Svastike briljatna, Slobodan

 Ćustić (Kuropatkin) me blago prijatno iznenadio što nije izveo

 na drven način ovu ulogu, nalik ulogu Nemog sluge u očaj filmskom

 i tv originalu ,Nečiste krvi'.



  Bilo je preterivanjima u vrištanju kad se dešavale te tragedije i

 samog kobnog kraja za jednu osobu.


 Ocena 9 

недеља, 6. новембар 2022.

Nije morao biti njen kraj

 



 Tuce svilenih čarapa (osam jednočinki u jednoj predstavi)

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/08/osam-jednocinki-pretvorene-u-predstavu.html.


 Tako je moralo biti je drama Branislava Nušića koja imala premijeru

 16.novembra 1900. godine u beogradskom Narodnom pozorištu.


 U verziji Jugoslovenskog dramskog pozorišta je imala premijeru

 6. juna 2007. godine na Velikoj sceni ,Ljuba Tadić' i deset godina 

 kasnije, napravljena je televizijska verzija koju režirao Miško

 Milojević (reditelj predstave je Egon Savin).


                                                 

  Jelina mlađa sestra je pred udajom i kako pronaći miraz? Muž 

 se debelo novčano zadužio i na Jeli je sve to da reši...



 Anita Mančić (Jela), odličan odabir za ulogu žene nušićevske i

 realistične tragičarke koja bila opterećena da porodične probleme

 rešava potpuno sama, bez da oni pomognu ili oni svoje probleme 

 reše. Nije morao biti njen kraj, najpotresnije su poslednje scene 

 kad Jela dramatično odlučila da je više nema.


 Nebojša Dugalić (muž Đorđe), takođe odličan i njegov lik pokušao

 biti u ravni sa Jelom tokom celom braka (videćete da mu nije u 

 potpunosti bila uzvraćena ljubav sa njene strane u kasnijim 

 činovima).


 Predrag Ejdus (Jakov, Jelin i Stankin otac), Branka Petrić (Marija

 Jelina i Stankina majka) i Jelena Petrović (Stanka) spolja delovala

 sjajna i blistava porodica, dok iznutra jadni na svoje načine.


 Vojin Ćetković (Ljubomir Nestorović, nekadašnja Jelina ljubav),

 solidna gluma, Mihailu Miši Janketiću (Đorđev stric Obrad) bio

 slabašni i slomljen glas (bolovao je neko vreme), dok sa druge 

 strane sam sigurna da je najbolje moguće odradio ovu ulogu.


 Jelena Angelovski (služavka Sofija) me oduševila i godinama se

 bavi filmskom produkcijom (ređe glumom).


 Tako je moralo biti zaslužuje reobnove i opširniju diskusiju i pitanje

 jeste da li bi mogla istoimena Nušićeva drama (na žalost, spada 

 među nevidljiv njegov opus) mogla prilagoditi za ovaj vek? Moj

 odgovor je potvrdan.


 Ocena 10

среда, 21. септембар 2022.

Sjajna Kir Janja pozorišna adaptacija

 



 Odlična istoimena knjiga https://kulturiska.blogspot.com/2020/08/preterano-stedljiv-i-tvrdoglav-lik-zvani.html.


 Pozorišna predstava ,Kir Janja' je imala premijeru 25.decembra

 1992. i danas se izvodi u drugim pozorištima.

 Na ovom postu, videćete 200. predstavu koja bila izvedena 

 3.novembra 2011. u Narodnom pozorištu.

 Predstava dobitnik mnogobrojnih nagrada, Predrag Ejdus i Lepomir 

 Ivković su bili jedini glumci koje su svoje uloge odigrali u svim 

 izvođenjima (ostali glumci se smenjivali).

 Odigrana više od 200 puta i odgledalo više od 70.000

 gledalaca.


                                                 

  Predrag Ejdus kao naslovna uloga, veoma velika, kompleksna i

 sjajna gluma (pogotovo u monolozima). Nada Blam (Juca, druga

 Kir Janjina žena), na pravo komični i divan način odglumila ženu 

 koja opravdano kritikovala muževljevu škrtost, dok sa druge

 strane, nije bila potpuna cvećka.


 Zlatija Ivanović (kći iz Kir Janjinog prvog braka Katica, široj

 publici poznata kao komšinica Dara u seriji ,Kalkanski krugovi) mi 

 bila najsmešnija kad je pratila Jucine instrukcije kako da se

 ženstveno ponaša.


 Lepomir Ivković (Mišić notaroš), Boško Puletić (sluga Petar) i

 Milenko Pavlov (Kir Dima) takođe odlični i za one koji bi da

 pogledaju prvo predstavu i tek onda pročitaju knjigu, neće 

 pogrešiti (po mom mišljenju, ipak je bolje pročitati knjigu, pa onda

 pogledati adaptacije).


 Scenografija je bila dobra, muzika takođe, poučna, smešna i 

 ozbiljno kvalitetna adaptacija književnog dela.


 Ocena 10  
 

недеља, 4. јул 2021.

Klasična tamna komedija

 


 Otelo https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/otelo-na-jdp-nacin-ispao.html.


 Mletački trgovac je mračna komedija Vilijema Šekspira nastala 

 između 1596-1599 godine. Adaptacija ovog dela ima puno, na 

 ovom postu će biti priča o našoj verziji od JDP-a iz 2007. godine, 

 reditelj Egon Savin. Predstava se igrala u periodu 2004-2017.

 

                                            



                                                      



  Basanio zamolio svog prijatelja Antonia da mu pozajmi novac i

 zaprosi Porciju. Porcija odbacila dva prosca pre Antonia, a Šajlok

 može pomoći Basaniju odnosno dati novac Antoniu...



 Najava za predstavu je trebala biti bolja (delimično shvatam zašto

 ispala takva kakva jeste), što se tiče samih tema predstave

 (zelenaštvo, pitanje da li treba menjati svoje poreklo zarad boljeg

 egoističnog sutra, slika osobe iz manjine), odlično su

 odrađene.


 Originalna radnja predstave se dešava u Veneciji, u šesnaestom

 veku, dok u slučaju ove predstave dešava u tridesetim godinama

 prošlog veka.


 Šajloka fenomenalno odglumeo Predrag Ejdus, najsloženiji 

 negativni lik koji ima razloga zašto je ceo život postao takav

 prema drugima. Teški razgovori sa Antoniom (odličan Irfan

 Mensur) koji ga izvređao na nacionalnoj osnovi se na žalost 
 
 dešavaju i danas.


 Basanio (Goran Šušljik) u potpunosti verovao Antoniu koji kasnije

 napravio veliku pometnju, Porciju glumeo briljatno

 Dragan Mićanović (njen lik je drugi najsloženiji u predstavi),

 pohvale za kostimografa i šminkera u slučaju njegovog lika.



 Nije mi se svidela boja glasa u slučaju Gorana Jevtića (Lanselot,

 Šajlokov sluga), gluma na dobrom nivou.


 Male i jake duple uloge (knez Marokanski i knez Aragonski) 

 ostvario Goran Daničić (na žalost, on je preminuo pre tri meseca),

 Tanja Pjevac (Džesika, Šajlokova kći i kasnije Lorencova žena)

 ima smisla za ozbiljne uloge, posebne pohvale zaslužuju Pavle

 Pekić i Nikola Vujović u ulogama prijatelja Antonia i Basania

 Salanija i Salarina.



 Predstava traje dva sata i desetak minuta, smislena, poučna i 

 volela bih za nju reobnovu. Radnju bih smestila na naš trenutni vek.


 Ocena 10   

 

уторак, 16. јун 2020.

Ćeif (drama)




 Zlatno runo https://kulturiska.blogspot.com/2020/06/jedan-trazi-potpuno-nemoguc-potez-od.html?m=1.


 Ćeif (arapska reč za dobro raspoloženje, radost, veselje, uživanje)

 je drama Mirze Fehimovića, izvedena u BDP-u 2007. godine,

 reditelj Egon Savin. Rediteljka tv adaptacije sa posta je Andrea

 Ada Lazić.


                                                     
 Kroz isprepletane sudbine jedne porodice i njihovih bližnjih,

 govori se o bosanskoj traumi...



 Ljubomir Bandović (Salko Halilović) voli da se šali, ima blaži

 optimizam (iako se njegov lik nalazi u kolicima) i veruje da će

 biti bolje.


 Dušanka Stojanović (Salkova žena Esma) velika vernica, 

 prvobitno bila duboko ogorčena na odlazak mlađe sestre Munevere

 (Radmila Tomović) i njenog muža Stevana (Nebojša Ljubičić) za

 vreme teskobnog stanja, kasnije imala razloga zašto se 

 predomislila.


 Sandra Bugarski (Klara Horvat) i Slobodan Ćustić (Hamo

 Mutevelić) su bili retki i najveći prijatelji porodice Halilović.



 Prvobitno mi se nije svidela ideja da lutke dece budu glumci umesto

 prave dece (lutke nemaju lica) i tek sam shvatila zašto je to bilo učinjeno.

 Lako Nikolić (Munevrin i Stevanov sin Mirko),

 Maja Kolundžija Zoroe (Salkova i Esmina kći) i Jovana Cvetković

 (usvojena Munevrina i Stevanova kći Elizabet) dobro odigrali

 svoje uloge.



 Ljudi koji su ostali u teskobi i oni koji su otišli imaju ubedljive,

 opravdane razloge svojih postupaka i dopalo mi se što politike

 bilo na veoma malom nivou.


 U samom epilogu, otkrićete da li će svi doživeti ćeif, jedino što

 ću reći u izvrsnoj drami jeste da je završna scena posebno dirljiva.


 Ocena 10



петак, 15. мај 2020.

Veliki socijalni sukobi i podmićivanja




 Sirano de Beržerak (predstava Narodnog pozorišta)

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/da-je-ta-predstava-bila-monodrama.html.


 Aleksandar Nikolajevič Ostrovski (1823-1886) je bio ruski pisac

 i dramaturg, socijalna drama ,Unosno mesto' je bila izvedena 

 1863. Moskvovskom pozorištu. Pisac Lav Tolstoj pohvalio 

 predstavu dok su liberalni i radikalni kritičari bili neoduševljeni sa 

 krajem predstave. 


 Naša verzija imala premijeru u JDP-u 2014. godine, ova verzija

 je iz 2017. godine.



 Socijalna drama o korupciji, podmićivanju i socijalnim sukobima...


                                             Uvod



                                         Onisim i Akim



                                          Ujna Ana nije baš srećna

                                 zbog Vasilijeve odluke



                                        Deo priče sestara Julkice i Poline


                                        Kad mama Felisata stavlja miris Polini

                             

                                          Njih dvojica kod njih tri


                                          Taštine zamerke



 Lik Vasilija kog odlično odglumeo Nikola Rakočević iskazao 

 opširno da svi ti socijalni sukobi, podmićivanja i korupcija nisu 

 pravi put do potpunog boljitka i samog svakodnevnog života.



 Ujak Aristarh

 (Predrag Ejdus, njegovu ulogu glumi Marko Baćović) nije shvatio

 lekcije u pravo vreme, Branislava Lečića (Akim) sam jedva

 prepoznala u prvih desetak minuta njegovog pojavljivanja i njegov

 lik je teški bogataš u godinama.


 Srđan Timarov (mlađi bogataš Onisim) posebno smešan sa 

 perikom i samom glumom, odlične su bile Jovana Gavrilović

 (blago naivna i bezazlena Polina), Milena Živanović (oštroumnija,

 kritikant i Polinina sestra Julkica) i Jelisaveta Seka Sablić (njihova

 majka Felisata).


 Kraća pojavljivanja i replike su imali Bogdan Diklić (Dosužev) i

 Nebojša Ljubišić (Mikin), dok njihove uloge ispale posebno

 efektne.


 Ova predstava treba da ostane na repertoaru, obimna i poučna

 istovremeno i kraj predstave veoma realan i dobar.


 Ocena 10  


                                                                       

                             


                                                                                                   


                                                

субота, 9. мај 2020.

Da je ta predstava bila monodrama...



 Baletska verzija o Aleksandru Velikom koja je bolja od

 filmske https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/baletska-prica-o-aleksandru.html.


 Sirano de Beržerak je drama Edmona Rostana (1868-1918) i sva 

 njegova romantična pozorišna dela su potpuna suprotnost 

 realističnom teatru koji vladao Francuskom krajem devetnaestog 

 veka.

 Zasnovana po istoimenom liku koji je postojao (detaljnije

 https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%B8%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%BE_%D0%B4%D0%B5_%D0%91%D0%B5%D1%80%D0%B6%D0%B5%D1%80%D0%B0%D0%BA).


 Naša pozorišna verzija imala premijeru 1991. u Narodnom 

 pozorištu, reditelj Egon Savin. Verzija na ovom postu je bio

 snimak iz 1992, druga verzija je iz 2016.


 Sirano je svestran muškarac na polju umetnosti, ali ima problem

 spoljne prirode. U pitanju je ogromni nos, on bi želeo da iskaže

 ljubav Roksani...


                                           Uvod


                                            Sirano


                                             Sirano i Roksana  


 Predrag Miki Manojlović kao Sirano odradio vrhunski posao,

 prijatan, razumljiv glas i bila milina gledati njegovu glumu.


  Branko Bane Vidaković (Kristijan de Nevijet) bio najzanimljiviji

 od svih sporednih likova, Ivana Mihić kao Roksana potpuno

 nezanimljiva.


 U ovoj drami, ima odličnih glumaca (Predrag Ejdus, Pavle 

 Minčić, Branko Jerinić su samo neki od njih), samo mi njihovi 

 likovi nisu bili zanimljivi.


 Da je predstava bila monodrama, dobila bi sigurno desetku i

 Miki Manojlović ispao odličan izbor za Sirana.


 Ocena 7