San letnje noći je pozorišni komični komad od Vilijema Šekspira. Nastala u periodu 1595/96, tokom vekova je doživela razne kritike, proučavanja kroz diskusije i adaptirana u svim poljima umetnosti. Radio dramsku adaptaciju su izveli glumci Jugoslovenskog dramskog pozorišta 1953. u Radio Beogradu.
Uskoro će biti venčanje između atinskog princa Tezeja i
amazonske kraljice Hipolite. Uporedo se odvijaju priče između
četvoro ljubavnika i grupe amaterskih glumaca, koji su
kontrolisani od strane šumskih vila...
Početak mi ozbiljno nije držao pažnju i očekivala sam neku vrstu
radio sapunice, a ne radio dramsku adaptaciju pozorišne predstave.
U kasnijim delovima, vokali glumaca su bivali sve bolji, izražajniji
i pomno slušala. Šekspir na zanimljivo liričan
način obuhvatio jednu od večito inspirativnih tema (ljubav),
gubitak pojedinačne ličnosti kad stupe u vezu, feminizmu i
osobama koje javno ne iskazuju svoju seksualnost.
Žao mi je što nisu sačuvani podaci o glumcima u ovoj radio
drami, a sveukupno će dobiti neku vrstu srednje ocene.
Ocena 6
P.S
Na žalost, ne postoji ta radio drama na Jutjubu (originalni post bio
Vojin Ćetković (Otelo) i Nikola Đuričko (Jago) očekivano odlični, Milena Živanović (Dezdemona) jasna i dobra gluma, velike pohvale za Radovana Vujovića (Kasio), Nikolu Rakočevića (Roderigo) i Branislava Lečića (Dezdemonin otac Brabantio). Posebno se vodilo računa o naglašavanju i dramaturgiji svake reči, (bilo je malih promena u scenografiji, muzika na potpunom minimumu bila u vidu samih glumaca) i postoje dve sićušne mane. 1. Nepotrebna neonska svetla za promenu iz dana u noć. 2. Vojinu Ćetkoviću su mogli ofarbati šake. Otelo na JDP način je ispao odličan. Ocena 10
Džaba je Henri VI pokušao izmiriti dve strane Henri VI na naš pozorišni način je ispao veoma uspešan, opravdano prvo u Glob teatru i našem Narodnom pozorištu. Jednostavna scenografija imala efektan detalj koji se mogao razdvajati i to je bilo u vidu okruglog stola. Okrugli sto u ovom slučaju bio simbol pokušaja punoće, ali dve strane (dinastija Lankaster je bila crvena ruža, dinastija Jork bila bela ruža) su već pri samom startu uništile u potpunosti taj krug sa njihovim sukobom. Henri VI (Hadži Nenad Maričić) odličan u ulozi mladog i neiskusnog kralja koji se nije snašao u vladanju i na žalost, bio ubijen u Londonskoj kuli (London Tauer). Kostim Jovanke Orleanke koju izvrsno odglumela Jelena Đulvezan, trebao biti nalik filmu Jovanka Orleanka (najpoznatija je varijanta sa Milom Jovović) i to je jedina mala zamerka. Svi glumci Henrija VI u ovoj predstavi bili izvrsni, muzičari u vidu Bore Dugića (frula), Zorana Živkovića (violina) i Slobodana Prodanovića (harmonika) odlično odsvirali originalnu muziku. Jako sam ponosna i srećna na velikom uspehu predstave na Glob teatru i pokazali Britancima da mi umemo izvesti Šekspirovo delo. Ocena 10