Njih četvoricu spaja ova vila https://kulturiska.blogspot.com/2023/08/spaja-ih-vila-na-specifican-nacin.html.
Ivan Ivanji je preminuo u maju prošle godine i imao 95 godina.
Tomaš Tomi Astaloš je čovek koji u svojoj otadžbini gde menjala
nazive, strane uspevao da se snalazi i preživi.
Ovde su navedene nekoliko situacija gde se osećao kao manjina,
najviše u punom odraslom dobu (najveći deo radnje se odvija kad
je bio mlađi muškarac i u zrelom dobu).
Sa prvom suprugom pod nadimkom Burence (ime joj lepo, nego
voleo tako da je zove) bio na relaciji rastanaka i pomirenja, a dok
sa drugom suprugom Svetlanom zvanom Cvetka (sa njom imao
sina jedinca Simeona) imao sasvim lep odnos, pun poštovanja,
prijateljstva i ljubavi.
Nekad je to što bio manjina bila odskočna daska po pitanju poslova,
a nekad u određenim događajima kočilo.
Prijatelji su bili retki u njegovom krugu, Velja mi na početku bio
simpatičan, ali na žalost u zrelom dobu se priklonio pogrešnoj
političko društvenoj strani i Tomi ispao pametan što je prekinuo sa
njim prijateljstvo.
Sviđa mi se što ovde Ivanji pisao na memoarski način i moguće je
da su ubačeni par događaja iz njegovog stvarnog života.
Ocena 10
Нема коментара:
Постави коментар