Andre Asiman je italoamerički pisac, rođen u Egiptu. Po ovom
delu je bila uspešna ekranizacija https://kulturiska.blogspot.com/2019/02/u-letu-1983u-italiji.html.
Ali na ovom postu, biće priča o memoaru.
Sajt https://andreaciman.com/.
dogodovštinama, spletkama i sam Vili kao ličnost imao šarma,
oštrinu i voleo dosta prigovarati. To mi je lično bilo najmanje
zanimljivo poglavlje u memoaru, dok opet samom Asimanu bio
jedan od najdražih/najstrožijih osoba iz uže porodice.
Drugo poglavlje, bake Princeza i Svetica. Različite, dok sa druge
strane se poštovale čisto radi reda. U glavi sam zamišljala
zanimljivu duodramu sa njih dve kao glavne, s' tim što bih je
smestila u ovo trenutno doba.
Treće poglavlje, stoti rođendan Asimanove prabake. Pre tog slavlja,
bilo napetosti, stresa, mnogo briga i proslava na kraju dobro prošla.
Četvrto poglavlje, jedan rat koji ostavio duboke i bolne posledice
za obe strane njegove porodice.
Peto poglavlje, Asimanove teškoće prilikom školovanja i
jedna profesorka pošto je bio dete stranaca baš ga
mrzela i kažnjavala na grozne načine. Poseban utisak kod
ovog poglavlja mi bio kad se njegova majka koja je rođena gluva
obračunala sa direktorkom te iste škole.
Šesto, finalno poglavlje je o poslednjim danima u Egiptu. Mislila
sam da će biti opisani kroz bes, ljutnju ili gorčinu, osetila sam
da tada Asaman kao tinejdžer polako sazrevao u tim teškim,
tužnim trenucima (otišao iz Egipta sa samo 14 godina).
Kulture, jezici, stavovi i postupci obe strane njegove porodice
(primarni jezik im bio francuski, ali su govorili još četiri jezika)
su imali razlike i sličnosti. Mislim da su svi oni dali od sebe da
autor zavoli i prihvati različitost u svojoj porodici.
Čitanje ovih memoara mi bio osvrt u prošlost mnogobrojnih
članova porodica u prošlom veku.
Ocena 9.5
Нема коментара:
Постави коментар