Приказивање постова са ознаком 1983. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком 1983. Прикажи све постове

понедељак, 6. новембар 2023.

Da li će ona doći?

 



  Borka Pavićević (1947-2019) je bila naša dramaturškinja,

 antiratna aktivistkinja i kolumnistkinja.


  Hiljadu devetsto osamdeset i prve godine, sa grupom mladih

 umetnika osnovala avangardno pozorište ,Nova osećajnost'  koje

 trajalo jako kratko.


 Na ovom videu, videćete snimak predstave sa nekadašnje napuštene

 Pivare u Skadarskoj ulici bb ,Ona će doći', iz 1983, autor

 Slobodan Giša Bogunović.


                                              

  

 Sonjin netipični dokumentarni film na ovom linku mi na žalost


 dok u ovoj predstavi u dualnoj ulozi Spikerke i Glas ličnosti

 briljirala u oba čina.



  Njen glas bio namerno prenaglašen, istovremeno jasno i

 glumački izveden. Kolege Mladen Andrejević (jedna od njegovih

 poznatijih uloga je Cileta u filmu ,Kad porastem biću Kengur'),

 Ljuba Todorović i Ivan Rašković su u solo i zajedničkim 

 scenama bili prirodni nalik njoj.



  Prvi čin imao logičniji tok nego drugi (po mom mišljenju, drugi

 imao prenabacane replike, čudne koreografije i pesme),

 Bogunović i prateća instrumentalna grupa u vidu Ivice Penčića

 (solo gitara i koautora muzike), Višeslava Drinčića (bas gitara),

 Laleta Nenadovića (bubnjevi) i Bogunović kao pevač i pijanista

 odlično izveli pesme u sintpop/novotalasnom ruhu (mogli su

 napraviti EP ploču sa tim pesmama).



  Na to ko je ona sa naslova predstave, pogledajte je. Ona je bila

 na festivalu u Edinburgu 1984. godine, replike na stranom jeziku

 (engleski i nemački) su bile ok.



  Samo malobrojni mogu razumeti takvu predstavu i po mom

 mišljenju, ima dobru, prolaznu ocenu.



  Ocena 8.5


 

недеља, 16. мај 2021.

Grčka muzička fiktivna drama o rembetiko Mariki



 Rembetiko je grčka muzička drama iz 1983. godine.

 Dobitnik Srebrnog medveda na Berlinskom filmskom festivalu i

  nekoliko nagrada u domovini, spada među kultne grčke

 filmove. Rebetiko je drugi naziv za ovaj narodni žanr koji 

 nazvan grčkom verzijom američkog bluza i portugalskog fadoa.

 

                                                               

  Film je sa engleskim prevodom (nema na našem)


 Muzička drama/priča o grčkoj pevačici Mariki i njenih 40

 godina života u domovini...


 

 Sotiria Leonardu kao Marika bila izvrsna (njen lik zasnovan po

 rebetiko pevačici Mariki Ninu 1922-1957) u ulozi žene koja

 osećala rebetiko, nije imala sreće u vezama, mlada ćerka otuđila

 od nje opravdano (u stvarnom životu, Marika Ninu imala sina).

 Na žalost, Sotiria preminula pre dve godine od kraće bolesti i

 iz ovog filma, preporučila bih njeno izvođenje pesme ,Kegome

 kegome' (,Gorim, gorim') https://www.youtube.com/watch?v=aXJQmTSptCc.

 Ta pesma u današnjem vremenu zaslužuje blagi rearanžman, a da

 tradicionalna muzika ostane.

                                                   

                                     Marika Ninu


                                                  

                                 Sotiria kao fiktivna Marika


 Pohvalila bih Nikosa Kalogeropulusa (njegov lik Babis u

 većem delu bio negativan prema Mariki), Mikalisa Maniatisa

 (Marikin prijatelj iz detinjstva violinista Jorgos), Temis Bazaku

 (Andriana, Marikina kći).


 Filmski Marikin i pravi Marikin život imaju podudarnosti, film ima

 jednu od najboljih tradicionalnih originalnih muzika i nije za 

 gledaoce koji ne mogu podneti mnogo sete i sumornosti.


 Delovi magičnog realizma u filmu su bili debeli minus, statisti kod

 delova kad su Grčku okupirali zločinci u II svetskom ratu imali

 nikakvu svrhu i film predugo traje (dva sata i trideset minuta).


 Da li bi reobnova filma sa boljom produkcijom, scenografijom,

 statistima i kamerom bila isplativa danas? Mislim da bi 

 malobrojni gledali takav film danas, a po mom mišljenju bi bila 

 interesantna reobnova.


 Ima na Jutjubu da se pronađu audio snimci prave Marike, ali na

 žalost nema celih albuma, kolekcija ili najboljih pesama.


 Ocena 6

 



 

уторак, 19. мај 2020.

U sumraku, težak odnos oca i sina




 Đido (predstava BDP-a) 

 https://kulturiska.blogspot.com/2020/05/narodska-pozorisna-prica.html.



 Sumrak je drama Isaka Babelja (1894-1940), ruskog pisca, 

 novinara, prevodioca i dramskog pisca. Verzija od Jugoslovenskog 

 dramskog pozorišta je na ovom postu iz 1983. (premijeru u istom 

 pozorištu imala 1979. godine i režirao je Poljak Ježi Jarocki).

 Zasnovana po Isakovim kolekcijama kratkih priča ,Priče iz Odese'.


                                                  
 Benja Krik je mafijaški bos u susedstvu, dok njegov otac Mendelj

 teški alkoholičar...



 Izgled Ljube Tadića (Mendelj Krik) me prestrašio, dok u slučaju 

 glume se stopio sa svojim teškim, groznim likom.

 Ljiljana Krstić (Nehama, Mendeljeva žena) se manje pojavljivao

 od ostalih članova porodice Krik, veoma upečatljiva i tužna

 uloga (ona je odlična bila).

 Milan Gutović (Benja) likom i delom podsećao na lokalnog

 mafijaškog bosa i odradio ulogu veoma dobro, Irfan Mensur

 (Ljovka) odglumeo odlično brata koji je delom sanjar,

 temperametnijeg kova i ne bi mogao preuzeti Benjino

 mesto.

 Zapaženi su bili i Ivan Bekjarev (Bobrinets), Branka Petrić

 (Dvorja Krik, rođena sestra Benje i Ljovke) i Svetlana Ceca

 Bojković (Maruša, devojka sa kojom Mendelj imao kratku aferu).



 Naježi me muzički deo pred predstavu i imala sam neki osećaj

 da će na kraju iste doći tragedija na relaciji otac-sin i tragedija

 porodica-član.


 Ocena 10