уторак, 28. октобар 2025.

Pisma voljenom bratu ujedno i podršci

 




 Vinsent Van Gog (1853-1890) je bio holandski slikar

 postimpresionizma i zanimljiv mi podatak da tek u svojim 

kasnim dvadesetim počeo da slika.


 Ovo delo je memoarsko dnevničkog karaktera, sa pismima koje

 deset godina slao svom četiri godine mlađem bratu Teu (1857-1891).


                                        





  Njih dvojica su bili veoma bliski, a Teo bezuslovno finansirao svog

 brata umetnika i razumevao Vinsentove emotivne nagle promene

 u raspoloženju. Podržavao njegov put slobodnog umetnika, a

 zanimljivo da Teo bio trgovac umetninama.

                                                




 Ne bi se znalo za ova pisma, sve dok Teova udovica Johana zvana

 Jo (1862-1925)

 nije rešila da ih objavi. Ona je zaslužna za promovisanje 

 Vinsentovih radova nakon njegove tragične smrti.


                                              



 Oduševili su me Vinsentovi opisi boja koje koristio za radove,

 motivi za izradu određenih slika, otvoreno govorio bratu
 
 o borbi sa svojim mentalnim zdravljem.



                                             


 Samo delo ima 226 stranica, a uopšte nisam osećala da ima toliko.

 Dosta se selio iz grada u grad (jedan od uzročnika njegove 

 mentalne nestabilnosti u vidu halucinacija, psihotičnih

 epizoda i depresije), teško mu padalo što je bio odbijen od strane

 Kornelije Ki Vos Striker (1846-1911), koja Vinsentu bila

 rođaka (sestra od tetke), ujedno udovica sa sinom. Od tada, bio 

 odbijen još jednom od strane žene iz Londona.

                                                 




  Međutim, Vinsent imao tešku vezu sa Sien Hurnik 

 (1850-1904), koja tada bila trudna prostitutka, a Vinsent se brinuo o

 njoj, njenom sinu Vilemu i ćerci Mariji. Očekivano, ta veza je bila 

 veliko ne za njegovu porodicu i Teo na početku nije iskazao svoj 

 stav povodom iste (kasnije bilo očekivano suprotno).


                                               

        






 Voleo je dosta da slika portrete, autoportrete, prirodu,

 običan narod i samo jedno delo uspeo da proda tokom svog života

 (,Crveni vinograd').

                                                     



 Ocena 10


                                                 


 

недеља, 5. октобар 2025.

Prelazak na moćniju stranu...

 




 Ana Karenjina https://kulturiska.blogspot.com/2020/07/lavov-jedan-od-klasika-zvan-ana.html.



 Hadži Murat je bilo poslednje delo od strane Tolstoja. Pripovetka

 je o istoimenoj ličnosti (1818-1852). 


                                           


 Prešao je na stranu Ruskog carstva i to ga na kraju skupo koštalo...




                                                

 Rusko carstvo prema njemu bilo jako pokvareno i podmuklo i

 Tolstoj kroz kratku, važnu i jaku pripovetku sa tužnim krajem 

 odlično iskritikovao despotizam, nepravdu i dvostruke političke

 igre nad čovekom koji iz važnih namera hteo preći na njihovu 

 stranu.



  Ima malobrojnih umetničkih dela posvećena ovom čoveku i bila

 mogućnost da se u 2021. počne sa snimanjem igranog filma o
 
 njemu i na kraju, nije bila realizovana.


 

 Ocena 10

четвртак, 2. октобар 2025.

Treba da provede sa svojim ujkom 2 dana...

 




 Rejmon Keno (1903-1976) je bio francuski pisac, pesnik, kritičar i

 urednik. Njegova dela su obojena duhovitom ciničnom duhu, roman

 sa posta je bio njegov prvi širi uspeh van domovine.


 Po istom delu, snimljen je film u 1960, rađena predstava i strip.


                                             

 U posleratnoj Francuskoj, dvanaestogodišnja

 provincijalka Caca treba da provede sa svojim ujkom Gabrijelom u

 Parizu dva dana. Sama Caca nimalo nije tipična devojčica svog

 doba i u ta dva dana...


 Jezik kom govore Caca (u originalnoj verziji se zove Zazi i bilo

 mi ok što je kod nas prekrštena kao Caca), njen ujak i ostali likovi

 je iskrivljena verzija francuskog i to dalo blagu draž ovog dela.


  Njeno psovanje mi u nekim delovima bilo na ivici da baš i nije

 moralo biti u par replika, opet nije znala za bolje vaspitanje i nisam

 želela stoprocentno osuđivati.


 Ujka Gabrijel i njegova žena Marselin (više on) su živopisno i blago

 komični, dvodnevna pustolovina sa devojčicom koja ispade

 odraslija od odraslih ima par nadrealnih trenutaka, spojeni sa

 stvarnošću.


 Kraj, blago neobičan i ima veliki znak pitanja u slučaju identiteta

 osobe koja dovela Cacu njenoj majci (mislim da je Keno tako hteo).



 Ocena 9