Приказивање постова са ознаком Elif Batuman. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Elif Batuman. Прикажи све постове

недеља, 23. август 2026.

Selinino specifično obrazovno i duhovno sazrevanje

 




 Elif Batuman je američka akademistkinja, novinarka i književnica 

 turskog porekla.


 Objavila jedan memoar i dva romana, a za prvi roman o kom će

 biti reči na ovom postu je bila finalista za Pulicerovu nagradu u

 kategoriji najbolja fikcija u 2018.


 Radi kao pisac u magazinu ,Njujorker'.



                                          



 Selin je brucoškinja lingvistike na Harvardu i na početnom

 kursu ruskog jezika, upoznala

 starijeg kolegu Mađara Ivana i postala prijatelj sa Srpkinjom

 Svetlanom.


 Selin i Ivan nikako da pokažu jedno drugom ljubav
 
 i odlučila prihvatiti posao u jednom mađarskom selu, da bi bila

 bliže njemu...




   Naslov romana mi delovao grubo, a zapravo ga Elif svesno

 nazvala po istoimenom delu Dostojevskog (preporuka da 

 pogledate našu pozorišnu verziju sa ovog linka


Sama Elif je studirala rusku književnost na Harvardu.




  Selin je naivna, izražava se sa izrazito književno filozofskim

 pojmovima i par puta bespotrebno zakomplikovala sebi život.


 Lepo sa njene strane bilo da pokuša pomoći marginalizovanim

 licima (to je u prvom delu knjige), potrudila se najbolje što može

 da predbrodi svoje strahove od odbačenosti.



  Najbolja prijateljica u vidu Srpkinje Svetlane mi bila zabavna,

 otvoreno iskrena i otresita. Njihovi pariski događaji su mi

 bili za uživanje u vidu čitanja.



 Mađar Ivan mi bio na početku ok prilikom upoznavanja sa Selin i

 kasnije bila odbojna njegova udaljenost, njihove mejl prepiske i

 previše čitaj između redova razgovori uživo. I bio je u pravu njen

 psihoterapeut (da više nema ništa sa Ivanom).  



 Drugi deo ovog specifično obrazovnog i duhovnog sazrevanja

 ove glavne junakinje jeste odlazak u mađarsko selo, radi 

 podučavanja engleskog za decu i tinejdžere.



  Tamo doživela lepezu pozitivnih i negativnih stvari i kulturno

 društvene šokove. Nije mi se svidela njena tugaljivost na kraju ove

 priče (da sam na njenom mestu, bila bih srećna što sam boravila i

 radila u drugoj državi preko leta) i Ivan uopšte nije bio za nju.



  Pošto je ovo polubiografsko delo, očekivala sam više.

 Bilo bi super da pronađem nastavak Selinine priče u vidu knjige

 ,Ili/ili' (zasada, nije prevedena na srpski, koliko znam), a trebala

 biti filmska adaptacija u 2019. (nije se realizovala).



  Ocena 7.5