Приказивање постова са ознаком Idiot. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Idiot. Прикажи све постове

недеља, 23. август 2026.

Selinino specifično obrazovno i duhovno sazrevanje

 




 Elif Batuman je američka akademistkinja, novinarka i književnica 

 turskog porekla.


 Objavila jedan memoar i dva romana, a za prvi roman o kom će

 biti reči na ovom postu je bila finalista za Pulicerovu nagradu u

 kategoriji najbolja fikcija u 2018.


 Radi kao pisac u magazinu ,Njujorker'.



                                          



 Selin je brucoškinja lingvistike na Harvardu i na početnom

 kursu ruskog jezika, upoznala

 starijeg kolegu Mađara Ivana i postala prijatelj sa Srpkinjom

 Svetlanom.


 Selin i Ivan nikako da pokažu jedno drugom ljubav
 
 i odlučila prihvatiti posao u jednom mađarskom selu, da bi bila

 bliže njemu...




   Naslov romana mi delovao grubo, a zapravo ga Elif svesno

 nazvala po istoimenom delu Dostojevskog (preporuka da 

 pogledate našu pozorišnu verziju sa ovog linka


Sama Elif je studirala rusku književnost na Harvardu.




  Selin je naivna, izražava se sa izrazito književno filozofskim

 pojmovima i par puta bespotrebno zakomplikovala sebi život.


 Lepo sa njene strane bilo da pokuša pomoći marginalizovanim

 licima (to je u prvom delu knjige), potrudila se najbolje što može

 da predbrodi svoje strahove od odbačenosti.



  Najbolja prijateljica u vidu Srpkinje Svetlane mi bila zabavna,

 otvoreno iskrena i otresita. Njihovi pariski događaji su mi

 bili za uživanje u vidu čitanja.



 Mađar Ivan mi bio na početku ok prilikom upoznavanja sa Selin i

 kasnije bila odbojna njegova udaljenost, njihove mejl prepiske i

 previše čitaj između redova razgovori uživo. I bio je u pravu njen

 psihoterapeut (da više nema ništa sa Ivanom).  



 Drugi deo ovog specifično obrazovnog i duhovnog sazrevanja

 ove glavne junakinje jeste odlazak u mađarsko selo, radi 

 podučavanja engleskog za decu i tinejdžere.



  Tamo doživela lepezu pozitivnih i negativnih stvari i kulturno

 društvene šokove. Nije mi se svidela njena tugaljivost na kraju ove

 priče (da sam na njenom mestu, bila bih srećna što sam boravila i

 radila u drugoj državi preko leta) i Ivan uopšte nije bio za nju.



  Pošto je ovo polubiografsko delo, očekivala sam više.

 Bilo bi super da pronađem nastavak Selinine priče u vidu knjige

 ,Ili/ili' (zasada, nije prevedena na srpski, koliko znam), a trebala

 biti filmska adaptacija u 2019. (nije se realizovala).



  Ocena 7.5 

среда, 17. април 2024.

Pojedinac kog na žalost doživljavaju...

 



  Odlična manje poznata pripovetka F.M Dostojevskog

 https://kulturiska.blogspot.com/2022/05/zasto-je-on-vecni-muz.html.



  Dostojevski je ovaj obiman roman u dva toma ,Idiot' pisao u

 periodu 1863-1869 i objavljen je 1869. Taj roman je pretočen u

 nekoliko uspešnih pozorišnih predstava i filmova.


 Ovde će biti o našoj pozorišnoj verziji (Narodno pozorište), koja

 imala premijeru 22. decembra 1995. godine. Snimak oba dela

 ove predstave je bio iz 2001.



  Prvi deo


                                         

  Mladi knez Lav Nikolajevič Miškin se nakon nekoliko godina

 provedenih u Švajcarskoj, vraća u Petrovgrad. Pre dolaska u

 Petrovgrad, upoznao sa Rogožinom Partenom Semjonovičem i 

 Miškin se ne svojom voljom našao u ljubavnom trouglu...



 2. deo


                                        

  Miškin se oporavlja, ali sada razapet po pitanju sa kojom bi bio.

 Nastasjom Filipovnom ili Aglajom Ivanovnom...




  Nebojša Dugalić (Miškin) kao nosilac ove glavne, ozbiljne i velike

 uloge je fantastično izveo u oba  čina. Miškin je lik koji pokušavao

 kod svih ljudi koje upoznao da pokaže šta je istinska dobrota,

 duša i kod određenih, probudi ozbiljnu savest i saosećajnost.

 
  Ipak, njegov lik većina doživela kao idiota (zato je naslov ovog

 dela), što mi je istinski žalosno i to veoma.




  Ivana Žigon (Nastasja Filipovna), moćno upečatljiva gluma žene

 za koju društvo mislilo da je teško zlo, koristoljubiva i previše

 sarkastična. Istina o pozadini njenog lika je veoma tužan i potresan,

 njoj crvene haljine su prekrasno stajale i lepo pevala melodije.



  Daniela Kuzmanović Pavlović (Aglaja Ivanovna), na nivou

 gluma žene sa finim šarmom, iskrenošću (na nekim mestima,

 ta iskrenost bila u pogrešnim trenucima) i dobrih namera. Ona je

 nosila bele haljine i u duo dijalozima (sa Dugalićem i Žigon 

 najviše) bila odlična.



  Tihomir Arsić (Rogožin Parten Semjonovič), srčan, emotivan bio i

 jako se saživeo sa ulogom čoveka koji strastveno voli, daje šakom

 i kapom, ali previše ljubomornog, sebičnog i razbacivao sa 

 novcem. 



  Boris Pingović (Ivolgin Gavrilo Ardalionovič), očekivano dobra

 gluma osobe koja na početku imala rezerve prema Miškinu i

 kasnije ga neopravdano zamrzeo.



  Mihajlo Lađevac (mladić Ipolit) izveo odlične, duge replike

 mladića za koji veruje da ništa u stvarnosti ne postoji (već dugo

 živi na Novom Zelandu i bavi se tamo pozorištem).



  Ova glumačka podela (kao i još njih koje nisam nabrajala) su

 uspeli da izvedu godinama predstavu u dva čina koja traje skoro

 tri sata (sa jednom pauzom između činova). Za neke kojima je

 knjiga sigurno odbojna, mogli bi prvo da pogledaju ovu vrednu,

 tešku i poučnu predstavu.


  Ocena 10