Приказивање постова са ознаком SRJ. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком SRJ. Прикажи све постове

понедељак, 28. октобар 2024.

Porodične i lične bure Pantića te 1992...

 



 Zoran Jelinek je bio profesor elektrotehničke škole i delo sa ovog

 posta mu bilo jedino koje objavio.


                                             

 Luka je učenik osmog razreda koji ima starijeg brata Đina, mamu

 Nemicu Mihaelu zvanu Ela i tatu Đorđa. Ova četvoročlana porodica

 Pantić je doživela porodične i lične bure te 1992. u Saveznoj

 Republici Jugoslaviji...





  Đorđe, zakleti i zadrti komunista koji ipak nije sasvim

 čist u privatnom životu i od njih četvoro, on lično mi bio 

 najodbojniji i najodvratniji kao osoba. Svesno povredio porodicu

 i jednu osobu, zarad svog egoa i to kad je učinio izdaju za svoju

 krv, baš mi bio još odvratniji kao osoba. Završetak njegovog

 života mi bio na neočekivanom mestu za takvu političko 

 opredeljenu osobu.



  Mihaela/Ela, obrazovana žena, brižna i stroga prema obojici sinova

 (ovo drugo je to, jer ona želi za njih najbolje) i u potpunosti 

 razumem njenu povređenost, ljutnju, bes. Ona mi bila posebno

 hrabra u jednoj vanrednoj situaciji za porodicu, ujedno prikaz svih 

 majki ovog sveta koje su bile spremne na rizik (kao i moguću

 smrt) i spasu dete/decu.



 Đino (tek svršeni student arhitekture) se priključio strani dobra u

 tim nesrećnim, tragičnim godinama i dosta puta sukobio sa ocem

 (uglavnom sam bila na Đinovoj strani).


 Svideo mi se odnos između njega i mlađeg brata i u dobru i u zlu.

 Jako sam osećala pravu bratsku ljubav, pogotovo u bolnici. Usrećilo
 
 me što se probudio iz kome (ozbiljno bih se zabedačila da je

 preminuo).




 I Luka koji je najveći pripovedač ove porodične priče se morao

 naglo promeniti te 1992. Na veoma ozbiljan način, upoznao sa

 svetom odraslih i obe strane medalje istih, on mi iskazao triput

 veliku hrabrost, što neki odrasli uopšte ne bi pokazali delima,

 već bi samo trtljali da su hrabri, snažni i vešti.



  Od sporednih likova, najviše mi se svidela Mara (žena je trebala

 da preživi), Đinova devojka Vesna (nije ona sponzoruša koje

 su nicale kao pečurke u devedesetima i na žalost i dalje niču

 u ovo vreme), Lukina simpatija (u kasnijim godinama mu

 postala žena) Jelena.



 Na obali Dunava, porodica imala svoj ,štab' u slučaju vanrednih

 opasnosti. Otkud mlada Nemica tamo, kako se 
 
 Pantići izborili protiv kriminalaca, kakvu povezanost imaju

 Mara i mlada Nemica i ko je ispao najveći izdajnik i gubitnik u 

 porodici Pantić, otkrijte u knjizi.



 Imena i nadimci određenih ljudi iz stvarnog života su morali biti

 promenjeni (apsolutno razumem Jelinekov potez), a baš me zanima

 da li je porodicu nalik Pantićima stvarno poznavao ili to bio čist

 plod mašte. Imam neki osećaj da je odgovor ova prva opcija 

 (možda i grešim).



 Ocena 9

   

недеља, 26. мај 2019.

Obe izložbe...




 U Domu vojske Srbije, održavaju se dve izložbe sa jednom

 bolnom, teškom i tužnom tematikom. Prva traje do 1, druga

 do 8. juna. O njoj se sada priča

 nešto više, posledice tih nesrećnih događaja u našoj državi

 (koja menjala nazive) su velike i gorke.


 Prva izložba u velikoj galeriji ,Deca u ratu' su dokumentovana

 svedočanstva o deci kao žrtvama rata u periodu 1914-1999.

 Izložba je podeljena u četiri tematske celine i najveće

 tragedije kod nas: I svetski rat, II svetski rat, ratovi sa početka

 devedesetih i NATO bombardovanje pre dvadeset godina.


 Druga izložba u maloj galeriji ,Da se ne zaboravi' govori 

 isključivo o NATO bombardovanju i razornim posledicama

 (više obolelih i preminulih od raka, ekološke katastrofe kroz duž 

 države iz koje se izgleda nećemo oporaviti i druge).



 Obe izložbe su veoma važne da budu istaknutije i iste vide što

 više naših, regionalnih i stranih posetilaca muzeja (one su

 samo za odrasle). Pri završetku

 razgledanja iste, osetila sam jaku tugu, žal nad nedužnim žrtvama 

 i ljutnju na to što država samo na rečima iskazuje da će detaljnije

 istraživati o tim tragedijama, a ne na samim delima!


 Ocena 10  

петак, 25. јануар 2019.

Udešavanje glasa (dokumentarni film)




                                    
 Kratka radnja je i ovaj link sa sajta ,Noizz'.https://noizz.rs/big-stories/isplivao-zaboravljeni-film-o-demonstracijama-protiv-milosevica-96-i-97/z4n3n7x.



 Samo vreme dokumentarnog filma koji je montirala BK televizija

 (ona postoji, ali nema nacionalnu frekvenciju) spada među 

 najgore i najmračnije periode našeg naroda (i ovo današnje je

 slično tako, samo drugačije servirano i druge su uloge). Ovaj 

 dokumentarni film bi trebalo svako sa stavom da pogleda! Tragika

 da i posle 22. godine, većina stvari u našem narodu se nisu 

 promenile na bolje.


 Ocena 10

уторак, 23. јануар 2018.

Prvi put...



 Zoran Penevski je pisac, scenarista i prevodilac. Urednik dečjih

 izdanja u izdavačkoj kući ,Laguna', a zajedno sa Ivicom 

 Stevanovićem je koautor prvog grafičkog romana kod nas

 ,Ljubazni leševi'.

                                     



 Kratki opis

 Prva knjiga štampana na našem jeziku? Prvi bal? Prva

 muzička ploča? Prvi automobil? Sve što je bilo prvi put kod

 nas, možete pronaći u ovoj knjizi.



 Neke fotografije iz knjige su prvi put objavljene kod nas i to me

 jako oduševilo. Ne zna se šta je bolje u knjizi vezano za prve

 stvari kod nas, a kod nekih što sam otkrila u knjizi

 ću definitivno istraživati više. :-)


 Ocena 10