субота, 25. април 2020.

Euripidova tragedija u moderno doba




 Blago razočarenje na baletsku verziju https://kulturiska.blogspot.com/2020/04/pozorisna-verzija-trilion-puta-bolja.html.


 Tragedija starogrčkog dramatičara i pisca pozorišnih komada

 Euripida (485. godine pre nove ere-406. godine pre nove ere)

 ,Bahantkinje' spada među finalni period njegovog stvaranja

 tragedija. Posthumno izvedena u ono doba i dobila prvo mesto u

 festivalu posvećenu bogu Dionisu.

 Ima istoimeni nezavisni film iz 2000. godine i italijansko francuski

 film iz 1961. godine, koji delimično zasnovan po tom delu.

 
 Pozorišna verzija je iz Narodnog pozorišta, izvedena 2010.

 godine.



 Razliku je od originala samo po pitanju radnje (šezdesete prošlog

 veka), borba između svesnog (red, disciplina, zakon) i nesvesnog

 (ljubav, strast, sloboda)...
                                            Tiresija bio posebno raspoložen


                                             I love rock and roll



                               Posebno su radosne što vide Dionisa



                                        ,Satisfaction'                                                                                                   
                                            Glasnikova priča



                               Što li Pentej prekinu zabavu? :-/ 



                                   I Pentej se preobukao!


 Kvartet u vidu Alfe (Stela Ćetković), Bete (Nela Mihailović),

 Game (Jelena Helc) i Delte (Daniela Kuzmanović) na početku 

 imale prenaglašeno iritantne delove na početku predstave (ne

 krivim ih, tako su dobile zadatak). Posle su bile odlične nositeljke.


 Dionis (Nenad Stojmenović) na početku bio potpuno lepršav,

 zavodio ženski kvartet i vremenom, morao biti ozbiljan zbog

 potpune tragedije jedne porodice.


 Kadmo (Tanasije Uzunović) i Tiresija (Marko Nikolić) zanimljiv

 par prijatelja, jedan od njih doživeo porodičnu tragediju.


 Pentej (Igor Đorđević) jedini od svih potpuno (po mom mišljenju

 ekstremno) racionalan, krut i preozbiljan bio, kasnije to stanje

 mu došlo glave.


 Glasnik (Slobodan Beštić) iskazao posebno životne monologe,

 najjezivije i najtužnije scene su bile sa Agavom (Radmila

 Živković).



 Taj početak, par pokreta kod kvarteta su bile prenaglašene

 i bezveze, poenta ove tragedije jeste uspostava ravnoteže između

 svesnog i nesvesnog. Previše svesnog ubija čoveka u pojam,

 previše nesvesnog poremeti čoveka u pojam. Kad je Radmila

 Živković pevala ,Pesma sireni' (u originalu izvodi Tim Bakli

 https://www.youtube.com/watch?v=vMTEtDBHGY4, odlična

 je i verzija sa Elizabet Frejzer https://www.youtube.com/watch?v=HFWKJ2FUiAQ),

 to je dalo jaku, veliku tugu i prikaz šta se dešava kad učiniš

 veliko zlo nad tvojim bližnjim.


 Ocena 8 
                                                                          

Нема коментара:

Постави коментар