Приказивање постова са ознаком Ružica Sokić. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Ružica Sokić. Прикажи све постове

среда, 6. август 2025.

Dva bračna para iz Krajine...

 




  Originalna verzija predstave ,Smrtonosna motoristika' u Subotičkom

 narodnom pozorištu https://kulturiska.blogspot.com/2024/04/originalna-suboticka-motoristika.html.


 Baš bunar je drama od Aleksandra Ace Popovića koja bila njegova

 poslednja autorska predstava koju je on režirao. Premijera je bila

 30. septembra 1996. na Zvezdara teatru i par dana nakon premijere

 je preminuo.


 Verzija sa ovog posta je iz 1998. godine, za televiziju i režirao je

 Arsenije Milošević.


                                              

 Manasije Vrcelj sa svojom suprugom Dragoslavom je izbegao, kao

 i njegov rođeni stariji brat Anastas sa svojom suprugom Biserkom.

 Obojica se međusobno teško mrze...



 

 Miodrag Krivokapić (Manasije) mi u nekim replikama prebrzo

 govorio, a što se tiče same glume, bila na potpunom nivou (posebno

 kod scene kada je upao u depresivnu epizodu).


 Za Ljiljanu Blagojević (Dragoslava), bila sam iskreno sumnjičava

 da li je ona bila dobar izbor za glumu takve žene (lik Dragoslave

 imao i neke burne trenutke, imitirajući ponašanje svog dominatnog

 supruga). Odgovor za njenu glumu mi se lagano pojavio i odradila

 sasvim dobro posao.



 Predrag Ejdus (Anastas) i Ružica Sokić (Biserka), očekivano 

 odlični, sa druge strane mi se nije dopala scena gde njih dvoje

viču ka nebu, okolnostima i/ili ljudima u kojima su se našli ne

 svojom voljom.


 Dva bračna para koja su bila iz Krajine se sastala u četvrtini 

 predstave i njih četvoro su odlično funkcionisali na sceni.


 U ovoj tragično ozbiljnoj priči o našim ljudima koji su morali otići,

 postoje komični elementi i povodom njih sam bila polovična.


  Muzika se čuje samo dvaput i u oba navrata bili kratko narodnjaci

 (legli su za atmosferu radnje i najčešće su iz Krajine slušali tu

 muziku).


  Kraj predstave, gorko tužno podsećanje na gradove gde su živeli

 Srbi u Krajini a što se tiče reobnove predstave, nisam sigurna

 da li bi to bilo poželjno (u tom slučaju, da se pitaju isključivo

 ljudi iz Krajine).


  Ocena 9



  

среда, 6. октобар 2021.

Svakako bolja od istoimene serije

 


 Nisam gledala istoimenu seriju ,Ranjeni orao' (ista me apsolutno

 nije zanimala, a ono što sam videla me nije oduševilo), a pre

 Šotrine serije, bila snimljena istoimena pozorišna predstava iz 

 Ateljea 212. Na ovom videu, videćete tv verziju iz 1977, rediteljka 

 Soja Jovanović (scenario Borislav Mihajlović Mihiz).


                                                     

 Mir Jam nas uvodi u životnu priču mlade devojke Anđelke

 Bojanić...


 Ružica Sokić kao spisateljica ovog dela Mir Jam mi bila raznovrsna,

 živopisna i izrazi lica sjajno odglumljeni. Jelisaveta Seka Sablić 

 (Anđelka), Feđa Stojanović (Nenad), Bora Todorović (Gojko, 

 Anđelkina prva ljubav), Renata Ulmanski (Anđelkina tetka Nada 

 Todorović) su bili izvrsni.


 Sojina režija ovog dela nema limunada otegnutost u radnji,

 banalnu glumu, dinamičnija i svakako bolja od serije. Originalne

 pesme napravio Vladimir Vitas i one idu uz atmosferu i tematiku

 predstave. Lično, šteta što nije serijsku verziju režirao neko nalik

 Soji (Zdravko Šotra je dobar reditelj, al' njegov poslednji

 projekat me razočarao https://kulturiska.blogspot.com/2021/04/drama-o-ovom-nasem-kralju-trebala-biti.html),

 možda bih imala simpatije i saosećanje prema glavnim likovima.


 Jedina mana ove izvrsne pozorišne verzije jeste scenografija.


 Ocena 9