Приказивање постова са ознаком 1984. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком 1984. Прикажи све постове

среда, 1. април 2026.

Ozbiljno istinit odnos/kritičko gledanje na....

 




  Opis književne, originalne verzije u kratkim crtama

 https://kulturiska.blogspot.com/2025/12/45-dela-imaju-adaptacije.html.



 Čaj u pet je drama iz 1984, za koju scenario napisao Borislav Pekić i 

 režirao Dimitrije Jovanović.



                                                 


 Helen Hotorn je usamljena žena u godinama i nije uspevala da 

 proda svoju staru kuću, zbog raznih opravdanja. Posrednik 

 Parkinson joj ugovorio susret sa supružnicima Jermolenko Norom

 i Jiržijem...



 Rahela Ferari (Helen Hotorn) bila fenomenalna u ulozi gospođe

 u godinama koja je samo htela proširiti krug ljudi i steći nove

 prijatelje u vidu supružnika Jermolenko Norom i Jiržijem (Olga

 Spiridinović i Branko Pleša su bili takođe fenomenalni u ovim

 ulogama).

                                                    


 


 Petar Kralj (posrednik Parkinson) veoma energično i šarmatno 

 izneo svoju ulogu.


                                                     



  Upečatljivu ulogu Norine kći iznela Đurđija Cvetić i mnogo mi

 žao bio što odnos između Nore i njene kći pogoršao, nakon Norinog

 odlaska u dom.


  Ljudi kao što su Helen, Nora i Jirži zaslužuju ozbiljno poštovanje,

 ljubav, razumevanje i shvatanje (naravno, ima ljudi njihovih godina

 koji su teško džangrizalo, cinici i mrze sve živo), Pekić kao 

 scenarista ove ozbiljno kritičke tv drame uradio izvrstan posao, uz

 reditelja Dimitrija Jovanovića.


  Poslednja scena tv drame me naježila od velike tuge i shvatanja

 da ljudi kao naši glavni likovi često i na žalost, bivaju zaboravljeni,

 neshvaćeni i ismevani. Kornelije Kovač bio kompozitor i izvođač

 te odjavne pesme koja mi ostavila ozbiljno tužan utisak.
            

  Ocena 10

недеља, 5. мај 2024.

Operetsko morski akvareli

 



 Ivo Tijardović (1895-1976) je bio hrvatski kompozitor, scenograf,

 kostimograf i bavio politikom (bio gradonačelnik Splita 1942-1943).


 Premijera njegove operete ,Splitski akvarel' je bila 1928. godine

 (navodno, stvorio je za dve nedelje),

 Pozorište na Terazijama imalo više premijera (1963 i 1978.).


 Ovde će biti priča o trećoj verziji (televizijska verzija) iz 1984,

 reditelj i koreograf Miljenko Štambuk.


                                             

Događanja u Splitu između dva svetska rata, ujedno prati dva para...





 Glavni par u ovoj priči su Marica (Gordana

 Kesić) koja živi sa roditeljima Tomom (Jovan Antić) i Jovanom

 (Lidija Bulajić) i voli mornara Tončija (Dušan Nedić).



 Drugi par su Lešandro (Rade Marjanović) i Perina

 (Tanja Bošković).



  Glavni par su tu Marica i Tonči, glumačka postava je odlična

 bila, pesme visoko i valjano otpevane, velike pohvale za

 kostime, ples, horiste i scenografiju.


 
 Opereta ima zaplet koji nije prekomplikovan, sumoran i zamoran

 za gledanje, oduševile su me solaže plesača i horista ovog

 pozorište i može komotno da gleda cela porodica. Bilo bi 

 zanimljivo da se to delo reobnovi na otvorenom u Splitu, Tonči

 Huljić blago rearanžira muziku (znam da će neki da zavrte očima

 na pomen njegovog imena, ali mislim da bi on mogao biti

 kompetentan za to).



  Bilo bi fino da se stvori nova verzija u formi filma od sat i po ili

 mini serije od četiri epizode.



  Ocena 10

четвртак, 26. октобар 2023.

Da li bi se Nušić smejao ili čudio ovoj verziji njegove komedije?

 



  Komedija Branislava Nušića ,Put oko sveta' spada među slabija

 njegova dela (i velikanima se to dešava), a sve će biti jasno kada

 budem u ovim redovima iznela utiske o istoimenoj muzičkoj

 komediji Pozorišta na Terazijama iz 1984.


 Reditelj bio Josip Lešić, dok televizijsku verziju (priloženu ovde)

 režirao Arsa Milošević.



                                               

  Jovanče Micić je Jagodinac koji rešio da otputuje oko sveta, a na

 tom putovanju se sretao sa zgodama i nezgodama...



  Odgovoriću na pitanje sa naslova ovog posta. Mislim da bi mu

 spoj modernog mjuzikla iz osamdesetih i dijaloga iz 1911. (tad je

 napisao ovu komediju) bio potpuno čudan (što i meni bilo tako u

 90% slučaja).



 Radisav Radojković u naslovnoj ulozi imao hitične grimase i glumu,

 ta uloga mu stajala kao salivena. Dragan Laković u dualnoj

 ulozi (Profesor u Jagodini i Čovek sa nogom na putovanju sa

 Jovančom) izneo fenomenalno obe uloge i po mom mišljenju, trebao

 dobiti barem dve složene pesme da izvede.


  Tanja Bošković (Juliška) baš ništa posebno, kao i Milenko Pavlov

 (Sava Cvetković), oboje su mi bili mnogo bolji u predstavi 

 ,Ljubavno pismo' iz 1984. (post https://kulturiska.blogspot.com/2023/10/druga-predstava-ljubavno-pismo.html).



  Rade Marjanović i Danica Maksimović kao glumac i glumac

 (zar im nisu mogli dati imena :-/) izveli neke preglupe pesme i

 samo jedan gde su ona i Tanja pevale o ženama bio najbolji 

 i jedina smislena od svih pesama (te pesme smislio Milovan

 Vitezović, a on je imao bolje scenarističke i književne radove).



  Ova pozorišna komedija je sklop veoma čudnog, besmislenog

 prenatrpanog, kičastog i priznajem da se jesam (veoma malo)

 smejala nekim štosevima. Predstava nalik ovoj bi u sadašnjici

 bila dočekana na nož, ismevana žestoko i veoma brzo nestala sa 

 repertoara.


  Mislim da bi mogla biti napravljena ozbiljnija, smislenija i

 kvalitetnija verzija ovde predstave (imamo kadar za to).



 Ocena 3/10

уторак, 17. октобар 2023.

Druga predstava ,Ljubavno pismo'...

 




 Kosta Trifković (1843-1875) je bio naš književnik, najpoznatiji

 po delima ,Izbiračica' i ,Ljubavno pismo' (ne brkati ovu drugu

 predstavu sa istoimenom predstavom koju režirao Branko

 Kičić https://kulturiska.blogspot.com/2022/09/pismo-napravilo-zbrku-kod-dve-porodice.html).

 

 Miroslav Belović za osnovu uzeo ,Ljubavno pismo' i ubacio još

 neke Trifkovićeve jednočinke, premijera je bila u Pozorištu na

 Terazijama 19. juna 1982, a tv verzija sa ovog posta je iz 1984.

 Reditelj ove verzije, Dejan Ćorković.


                                                

  Sluge Jelica i Jovan se ispričali i odmorili, on zaspao u 

 gospodarevom kućnom ogrtaču, sa snovima o ministarskoj penziji.

  Evica dade Jovanu ljubavno pismo da preda određenoj osobi, a

 on zaboravi da pošalje to pismo, jer je ponovo zaspao...





  Polovičnog sam mišljenja da spoj ove jednočinke sa ostalima

 (jedna od njih je ,Na Badnji dan', a ona je u drugom činu ove 

 predstave) bio skladan i u toku radnje.


  Prvi čin mi bio na početku blago šaljiv i Aleksandar Hrnjaković

 kao sluga Jovan bio originalno zabavan.


  Problem oko tog ljubavnog pisma kao trebao biti šaljiv, a zapravo

 se uopšte nisam nasmejala (ako mislite suprotno, poštujem).


  Žarko Radić i Danica Maksimović (Laza i Sofija Dražić) su 

 odvojeno bolje glumili, Rade Marjanović i Tanja Bošković

 (doktor Vidić i njegova žena Marija) zabavniji u paru.



  Kad je trebala Marija odabrati ko će glumeti u dobrovoljnoj

 predstavi (sve predstave su bile izvedene u kući Vidića), po mom

 ličnom mišljenju bila bolja jednočinka ,Na Badnji dan'.


  Ljiljana Stjepanović briljatna u ulozi dame u četvrtoj i poslednjoj

 jednočinki, Dubravka Živković kao mlada dama Evica (od koje je

 zbrka zvana pismo i nastala) nije nešto odglumila, a i njen lik se

 ne pojavljuje često i duže.


 Kostimi i scenografija, za desetku. Muzika i koreografije, dve 

 ocene manje.



 Kad bih birala između savremenog ,Ljubavnog pisma' i ovog sa

 19. veka (radnje su potpuno različite i zapleti, ali je pismo 

 zajedničko), odabrala bih prvo ,Ljubavno pismo'.


   Ocena 7

среда, 6. децембар 2017.

Neočekivan susret avanturiste i spisateljice



 Strani film koji su do pre nekoliko godina stalno reprizirali kod 

 nas. Dobitnik dva Zlatna globusa, bio nominovan za Oskara 

 (najbolja montaža), a on je ,Lov na zeleni dijamant'. Originalno, 

 film se zove ,Romancing the stone', ali prevođenje naslova bilo 

 nezgodno za prevođenje.

 Film sa prevodom https://www.gledalica.com/sa-prevodom/romancing-the-stone-1984-video_ba5491072.html.


 Kratka radnja

 Džoan Vajlder je uspešna spisateljica romansi, ali usamljena i

 nema srodnu dušu. Njena sestra je oteta u Kolumbiji od

 strane prevaranata antikviteta, Džoan odlazi da je spase i biva

 prevarena. Iznenada uskače u priču Džek T. Kolton...


 Snimanje filma se odvijalo u Meksiku, originalno trebao biti u

 ulozi Džek T. Koltona Silvester Stalone (hvala ti se što nije).

 Ketlin Tarner (Džoan) i Majkl Daglas (Džek) su bili zanimljiv

 avanturistički duo. Dodatni začin je bio Deni Devito (Ralf), delom

 je film parodija na Indijanu Džounsa (provalićete i koji su to

 delovi). 

 Ocena 7